Perlit poboljšava drenažu, a vermikulit zadržava vlagu - evo kako ih koristiti u povrćarstvu

U povrćarskoj proizvodnji sve veću ulogu imaju supstrati i dodaci koji poboljšavaju fizikalna i hemijska svojstva tla. O razlikama između perlita i vermikulita te njihovoj praktičnoj primjeni razgovarali smo s dr.sc. Borisom Ravnjakom s Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek.

Govoreći o osnovama, objašnjava kako je perlit mineral vulkanskog porijekla koji nastaje zagrijavanjem na vrlo visokim temperaturama, oko 1.000 °C. Dodaje da se tada voda zarobljena u materijalu naglo širi, zbog čega on pukne poput kokice i nastaju lagane, bijele, porozne granule.

Perlit poboljšava prozračnost i drenažu

On je, kako ističe, inertan i sterilan materijal neutralne pH vrijednosti (6,5–7,5), što znači da ne utječe na hemijski sastav supstrata niti sadrži patogene organizme. "Njegova glavna funkcija je poboljšanje prozračnosti i drenaže tla", naglašava Ravnjak.

Upravo zbog tih svojstava često se koristi u zbijenim i glinastim tlima s lošim vodozračnim režimom. Miješanjem perlita u udjelu od 10 do 30 posto s tlom, kako navodi, značajno se poboljšavaju uvjeti u zoni korijena, čime se omogućuje bolji rast biljaka. Osim u tlu, on se koristi i u proizvodnji presadnica te u hidroponskim sustavima.

Vermikulit zadržava vlagu i hranjive tvari

Za razliku od njega, vermikulit ima drugačija fizikalna svojstva. Ravnjak objašnjava da je riječ o mineralu zlatno-žute boje, listićaste strukture, koji ima sposobnost zadržavanja vode i hranjivih tvari. "Dok perlit poboljšava drenažu, on zadržava vlagu i oni su zapravo suprotnosti", ističe.

Zanima vas nešto na ovu temu? Pitajte našeg stručnjaka u komentarima ili na e-mail: isavjeti@agroklub.com

On je također pH neutralan, a za razliku od perlita nije potpuno intertan nego ima negativan naboj, što mu omogućuje vezanje kationa iz gnojiva. "To znači da vermikulit može privremeno pohraniti hranjive tvari i otpuštati ih biljci prema potrebi", pojašnjava Ravnjak.

Njegova primjena je široka. Koristi se u proizvodnji mikropovrća, u mješavinama supstrata (15–20 %), ali i kao površinski sloj kod uzgoja presadnica. "Dodavanjem vermikulita na površinu supstrata smanjuje se isušivanje i održava stabilna vlaga", objašnjava Ravnjak.

Posebno je koristan i kod pjeskovitih tala, koja slabo zadržavaju vodu. "Njegovim miješanjem s pjeskovitim tlima može se značajno povećati sposobnost zadržavanja vlage, što je ključno za rast biljaka", dodaje.

Ravnjak ističe kako se često kombiniraju perlit i vermikulit. "Idealna kombinacija je oko 70 posto osnovnog supstrata te po 15 posto perlita i vermikulita, čime se dobiva kvalitetnija struktura za razvoj biljaka", zaključuje.

Dodajte agroklub.ba u omiljeni Google izvor