Izuzetno je važno "pogoditi" pravi momenat, jer ukoliko se vađenje odradi prerano ili prekasno može doći do velikih gubitaka u proizvodnji.
Na području naše zemlje crni luk se dominantno proizvodi iz arpadžika i sadi u rano proljeće, tako da u periodu od druge polovine jula ili početkom avgusta već stiže za vađenje i skladištenje.
Kada je riječ o ovim proizvodnim fazama, izuzetno je važno "pogoditi" pravi momenat, jer ukoliko se to odradi prerano ili prekasno može doći do velikih gubitaka u proizvodnji.
Nepravilno skladištene lukovice također mogu dovesti do problema. Iz tog razloga je bitno pomenute završne faze u proizvodnji obaviti blagovremeno i pravilno.
Optimalno vrijeme za vađenje lukovica je onda kada 50 do 80 posto biljaka ima poleglo lišće. U tom slučaju je vrat lukovice znatno omekšao i počinje da se suši, dok su vanjske ljuske također suhe i poprimaju karakterističnu boju sorte. Potrebno je i da lukovice do tada dostignu svoju punu veličinu.
Vađenje lukovica crnog luka ne treba obavljati odmah nakon kiše, po vlažnom zemljištu ili u periodu ekstremno visokih temperatura, već je neophodno sačekati da se zemlja prosuši. U zavisnosti od veličine parcele, vađenje se obavlja na dva načina, ručno ili mašinski. Ručno podrazumijeva upotrebu motike ili čupanje rukom, ukoliko je zemlja rastresita. Mašinsko vađenje se primjenjuje na većim površinama i tom prilikom se koriste podrivači, plugovi i vadilice za krompir.
Posljedice preranog vađenja lukovica mogu biti slabije formirane suhe ljuske kao i znatno kraći period čuvanja. Sa druge strane, kašnjenje dovodi do povećane mogućnosti za infekcijom patogena, ali i ponovnog ukorjenjavanja.
Jedna od važnijih faza nakon vađenja je proces prosušivanja lukovica u cilju zarastanja nastalih povreda i formiranja zaštitnih ljuski. Odvija se po suhom vremenu, na samoj njivi i traje desetak dana uz povremeno okretanje samih lukovica. Međutim, predugo zadržavanje lukovica na parceli i izlaganje direktnoj sunčevoj svjetlosti izaziva ožegotine kao i gubitak kvaliteta.
Nakon procesa prosušivanja neophodno je luk skloniti u hladovinu, pod nadstrešnicom, gdje će se obaviti čišćenje, odstranjivanje zemlje, suhog lišća i skraćivanje korijena i vrata. Lišće se ne mora potpuno ukloniti već može da posluži za pletenje vijenaca.
Nakon toga slijedi sortiranje, tačnije odvajanje zdravih od oštećenih i trulih lukovica, a onda se pristupa skladištenju. Kako bi se luk nesmetano očuvao tokom nekoliko mjeseci neophodno je ispuniti određene uslove. Temperatura od 0 do 2 stepena kao i relativna vlažnost vazduha oko 70 posto predstavljaju idealne uslove za uspješno čuvanje crnog luka. Temperatura od 5 do 20 stepeni može izazvati nepotrebno klijanje, dok na niskoj relativnoj vlažnosti zraka luk gubi vodu i smežurava se. Isto tako, ako je vlažnost previsoka može doći do razvoja patogena. Zato je provjetravanje izuzetno korisno i važno, jer će, između ostalog doći do kondenzacije i pregrijavanja lukovica.
Crni luk se može čuvati u gajbicama, mrežastim vrećama, rasut u tankom sloju, u pletenicama ili pak u boksevima sa ventilacijom. Dužina čuvanja ne zavisi samo od uslova, već i od sorti. Neke se mogu uspješno čuvati čak i deset mjeseci.
Tagovi
Autorica