Crveni luk se vadi krajem jula. Naravno, vremena se mijenjaju, visoka temperatura već u maju, suša u junu donose i drugačija pravila
Je l' to za vaditi? kratko je pitanje članice jedne Facebook grupe o vrtlarenju na koju sam jučer naišla. Na fotografiji je izvađeni bijeli luk, veličine dlana, lijep, jedar, ali još uvijek zelenih pera.
Uslijedili su komentari kako je još uvijek rano za vađenje bijelog luka, dok je zelen da se još "puni", da stabljike moraju biti suhe i tako dalje.
Ovi su primjeri samo dokaz da se sve više mladih, neiskusnih upušta u vrtlarenje što je odlična vijest.
Crveni luk se vadi krajem jula. Naravno, vremena se mijenjaju, visoka temperatura već u maju, suša u junu donose i drugačija pravila. Najbolji orijentir je izgled luka.
Ovih pet znakova pokazuju da je vrijeme za vađenje:
1. Lišće počinje polijegati
Kod crvenog, žutog, ljubičastog ili luka srebrenca, prvi znak zrelosti je polijeganje nadzemnog dijela. Kada se prirodno polegne između polovine i dvije trećine biljaka, približava se vrijeme vađenja.
2. Vrat luka postaje tanak i mekan
Mjesto gdje se listovi spajaju s lukovicom postupno se suši i stanjuje. Debeo i čvrst vrat znak je da biljka još uvijek aktivno raste te putem lista puni lukovicu energijom koja će joj služiti da se što zdravijom održi tokom zime.
3. Vanjske ljuske dobivaju boju
Lukovica poprima karakterističnu boju sorte, a vanjske ljuske postaju suhe i lomljive.
4. Bijeli luk gubi donje listove
Kod bijelog luka se ne čeka potpuno sušenje biljke. Najčešće je spreman kada se osuši trećina do polovina listova, dok su gornji još djelimično zeleni.
5. Lukovica je čvrsta i dobro formirana
Ako pažljivo odgrnete zemlju oko nekoliko biljaka, trebala bi biti vidljiva dobro razvijena lukovica odgovarajuće veličine. Naravno, to ovisi o uvjetima u kojima je rasla, je li imala dovoljno vlage i hranjiva.
Prerano izvađen luk ima veći udio vode zbog čega je sklon propadanju. Veći je rizik od truljenja i klijanja tokom zime. Dakle, možete dobiti lijepu glavicu za trenutnu potrošnju, ali ne i za višemjesečno čuvanje.
U slučaju da ste ga već izvadili, nemojte odmah rezati lišće. Ostavite ga sedmicu, dvije na suhom prozračnom i zasjenjenom mjestu. Zaštitite ih od kiše i rose. Tek nakon što su se prosušili, odrežite lišće i korijen.
Luk i bijeli luk nakon vađenja prvo treba prosušiti. U tom će procesu dozreti do kraja.
Idealno je raširiti ih u jednom sloju i tako držati pod nadstrešnicom, prozračnoj garaži i sl. Važno je da ne pokisnu i da na njega ne padne rosa, ali isto tako da nije na direktnom suncu.
Suši se deset dana do dvije sedmice, ovisno o vremenskim uvjetima. Ako je previše vlage u zraku, sušit će se sporije.
Tek kada se potpuno osuši, skida se suho lišće i gornje ljuske. Ne pretjerujte u skidanju ljusaka jer one čuvaju luk tokom zime. Također, režu se korijenčići na donjoj strani lukovice, ali tek toliko da se prikrate.
Luk čuvajte u drvenim ili plastičnim gajbicama na hladnom i suhom mjestu.
Držite li se ovih pravila? Pišite nam u komentaru ispod teksta.
Tagovi
Autorica