Na samo jednom hektaru uzgaja 55 različitih sorti graha

Priča Anke Štabić s uzgojem graha započela je prije 15-ak godina, kada je na OPG-u svoje svekrve, posadila prve tri vrste. Iako je za mnoge svaki grah isti, za nju je baš svaki, na svoj način, poseban. Sorte se, kaže, razlikuju već u samom postupku sadnje, zahtijevaju različitu njegu i tretman te sazrijevaju u različito vrijeme. 

“Svaka sorta graha ima svoj ukus, miris i boju pa se od raznih sorti graha može napraviti čitav niz različitih jela, od onih klasičnih, preko salata pa do kolača, od graha pravim čak i štrukle”, priča ova vrijedna žena. 

Mnoge poljoprivredne poslove naučila je još u djetinjstvu, ali odluku da se počne baviti poljoprivredom kao izvorom prihoda, donijela je, kaže, kada je njen suprug, prije 15 godina, ostao bez posla. 

Od graha se može spremati doslovno sve 

“Krenula sam s povrtlarstvom, sadeći razne vrste. Proizvode sam počela prodavati na tržnici, te sam tako, spontano, počela i pratiti što se na tržištu traži i čega nedostaje, u želji da pronađem neki svoj smjer i odlučim šta bi, od poljoprivrednih proizvoda, bilo najpametnije proizvoditi. Primijetila sam da u ponudi, na tržnici, nema baš mnogo graha pa sam se odlučila oprobati u proizvodnji upravo te namirnice. Uz druge usjeve, zasadila sam prve tri stare sorte graha.

Kako posijati i uzgajati grah

Na moje zadovoljstvo, potražnja, upravo za tim sortama, počela je rasti. Krenula sam, stoga, u potragu i razmjenu sjemenja s drugim proizvođačima, a kako sam širila svoju ponudu, rasla je i potražnja mojih kupaca te su osim trešnjevca i putrića, počeli tražiti i grah za salate i druge namjene”, kaže Anka.

Od graha se, kako ističe, zahvaljujući bogatstvu ukusa i boja, može praviti doslovno sve, od predjela, preko glavnog jela i priloga pa do deserta.

Na OPG-u, kojeg je prije pet godina naslijedila od svoje svekrve, Anka se danas bavi proizvodnjom višesortnog graha, a do sada je prikupila čak 55 različitih sorti. 

“Posao je vrlo zahtjevan, no kada voliš ono što radiš, ništa nije teško i nema odustajanja. Sa sadnjom graha započinjem 15. aprila i ona traje sve do početka jula. Grah sadim u fazama, svake nedjelje - kada jedan iziđe, sadim drugi. Sadnja traje 3 mjeseca, nakon čega slijedi berba koja takođe traje 3 mjeseca dok se ostatak godine obavlja njegovo sortiranje i prebiranje”, pojašnjava Anka

Od 40 kg sjemena dobije oko 400 kg graha

Na površini od jednog hektara, od 40 kilograma sjemena, godišnje proizvede od 300 do 400 kg graha.

“Postoje različite sorte - rani, kasni, visoki, niski, srednje rani, srednje kasni, teži, laganiji, grah za dijabetičare… Imam 12 sorti mahuna, čak 80 posto na mom gazdinstvu čine stare sorte, a samo 20 posto nove. Najvrjednije su mi, ipak, tri sorte koje imaju svoju istoriju i svoju priču. Njih sam, naime, naslijedila od svoje prasvekrve, koja je umrla prije 30 godina, a ona ih je naslijedila od svoje bake. Upravo ta zrna graha imaju svoju dugu priču jer se sjeme tih sorti prenosilo decenijama, s koljena na koljeno”, kaže Anka.

Željela bih da se ovo malo blago sačuva za buduće naraštaje

U poslu koji radi zaista uživa i smatra ga veoma zanimljivim, no ono što joj teško pada je, kaže, to što nema nasljednika za posao koji je započela i razvila. Ova vrijedna kolekcionarka, koja je godinama prikupljala sjeme starih sorti graha, boji se, kaže, što će biti s njenim malim blagom, jednoga dana, kada se ona više ne bude mogla baviti poljoprivredom.

“Iako imam dva sina, oni nisu zainteresovani za ovu proizvodnju jer je teška, a nije baš unosna. Supruga zdravlje ne služi dobro, a ja ću, eto, nastaviti raditi sve dok budem mogla. Bojim se i pomisliti što će biti sa svim tim sortama koje sam godinama prikupljala i čuvala, kada više ne budem mogla raditi jer sve te biljke su meni kao članovi porodice. Željela bih da se ovo malo blago koje sam prikupila, negdje sačuva za neke buduće naraštaje”, poručuje Anka, koja je svojim zrnima graha napisala i stihove:

“Mi tu ponosno stojimo, nikoga se ne bojimo, šta će nam reći, hoće li nas kuhati ili peći. Mi smo hrana vaša sačuvajte nas za pokoljenja vaša. Ako nam ne možete zapamtiti sva ta imena, onda nas bar ostavite za sjemena. Svi smo mi iz sjemena pa zato imamo svoja imena. Kada izgubimo sva ta sjemena, tada nemamo ni svoga imena”, poručuje ova vrijedna sakupljačica, u čijoj riznici je sačuvano pravo malo blago od 55 sorti graha.

Sve što mi treba je špaga, lagana motika i dobra volja

“Sve sadim ručno, ručno okopavam, ručno berem, ne mogu koristiti neko pomagalo, budući da se različite sorte graha različito i beru. Moji sinovi između redova frezaju, a ja između biljaka okopavam i to je sva mudrolija. Poticaj na obradivo dobijam uredno, svake godine, uz prijavu, a za sredstva iz EU fondova se nisam prijavljivala. Ulaganja nisu velika. Sve što meni treba je 100 metara špage, da mi redovi budu ravni, dobra i lagana motika te dobra volja i ljubav prema ovom poslu”, kaže skromno Anka.

Sve što na svom imanju u Donjoj Glogovnici (u susjednoj Hrvatskoj, op. ur.) proizvede, plasira na gradskoj tržnici. “Vremena više nisu kao što su nekada bila. Danas se više gleda cijena nego kvalitet. Novaca je sve manje pa se svaka para tri puta okrene, prije nego što se potroši. To je išlo na ruku velikim trgovačkim centrima koji su preuzeli tržište dok su nama, malim proizvođačima, ostali još samo oni malobrojni kupci koji cijene domaće. Prodaja je slaba, a otkupa nema pa smo prepušteni sami sebi, po principu, 'snađi se kako znaš i umiješ'”, kaže Anka.

Upozorava da sve to vodi ka potpunom uništenju malih proizvođača, a nestanu li mali proizvođači, nestati će, kaže naša sagovornica i čitava sela. 

“Moje mjesto je na lijepom položaju, no broji samo oko 35 domaćinstava. Većinom su to stariji ljudi dok je mladih i djece sve manje. Selo na očigled propada. Svake godine nas je sve manje i manje. Mladi odlaze, a oni koji ostaju se ne žene jer poslovi su nesigurni i oni koji rade u strahu su da će izgubiti posao pa je čitava budućnost neizvjesna”, upozorava ova vrijedna poljoprivrednica.