Kod proizvodnje zimske salate, rasad obavezno mora proći period kaljenja, a u ljetnoj proizvodnji rasada obavezno je sjenčenje.
Salata može da se gaji cijele godine, na otvorenom polju i u zatvorenom prostoru. Dovoljno je, kako kaže stručnjak za povrtarstvo Mira Miljković, ispoštovati nekoliko uslova i uspjeh neće izostati.
"Prvi i možda najvažniji uslov je odabrati adekvatnu sortu za određeni period gajenja. Ukoliko se iz nekog razloga odabere neadekvatna sorta, uspjeh u proizvodnji će izostati", kaže Miljkovićeva i dodaje da se može desiti da ukoliko se gaji proljetna sorta zimi, salata uopšte ne zavije glavicu, a ukoliko se zimska sorta gaji u ljeto ili proljeće, da veoma brzo obrazuje cvjetno stablo.
Drugi uslov je, kako kaže, poznavati temperaturne zahtjeve salate. Iako su oni vrlo skromni, treba znati da je optimalna temperatura za zavijanje glavice 16 stepeni Celzijusa, minimalna na kojoj salata obavlja fiziološke funkcije pet stepeni, a maksimalna 20 do 25 stepeni Celzijusa. Salata može opstati i na nižim temperaturama od pet stepeni, pa čak izdržati i kratkotrajne mrazeve od minus osam, ali će u tom slučaju kvalitet biti vrlo loš (smežurani i tvrdi listovi), a biljka će značajno produžiti vegetaciju. Također navodi da treba znati da temperaturna razlika između dana i noći ne bi trebalo da bude veća od 10 stepeni Celzijusa.
"Za ovaj proizvodni period važno je napomenuti da je nedostatak svjetlosti limitirajući faktor, tako da svjetlost određuje dužinu vegetacionog perioda. Greška je ukoliko nedostatak svjetlosti u ovom periodu pokušavamo da kompenzujemo povećanjem temperature. U tom slučaju se formiraju nekvalitetne i rastresite glavice", kaže Miljković i dodaje da proizvodnja rasada salate traje od četiri do šest sedmica, u zavisnosti od doba godine i uslova.
Ljeti, kako kaže, kada su visoke temperature i salata ima obilje svjetlosti, proizvodnja rasada traje kraće, negdje oko četiri sedmice, dok je zimi taj period za sedmicu do dvije duži. Različito vrijeme je potrebno i ukoliko su kocke u kojima pravimo rasad različite veličine. U većim kockama rasadnički period je duži pošto biljci treba više vremena da formira korijenov sistem, ali poslije rasađivanja takve biljke baš zbog jačeg korijena brže napreduju i nadoknađuju izgubljeno vrijeme tokom rasadničkog perioda.
"U ovom periodu biljke traže đubriva sa povećanim procentom fosfora kao što su 15:30:15, ili 10:40:10", kaže savjetodavac i dodaje da ukoliko same kocke u sebi sadrže đubrivo, tada treba jednom do dva puta đubriti pred sam kraj proizvodnje rasada.
Kod proizvodnje zimske salate, rasad obavezno mora proći period kaljenja, sve dužim provjetravanjem i spuštanjem temperatura. U ljetnoj proizvodnji rasada obavezno je sjenčenje.
"U zavisnosti od načina proizvodnje rasada, različita je i tehnika rasađivanja. Ukoliko je rasad pravljen u kockama, kocke se ulažu do trećine u zemlju. Ako je rasad pravljen u čašama, tada se ulaže u zemlju", kaže Miljkovićeva i dodaje da se sadnja obavlja ručno i mašinski. Sorte sitnijih glavica rasađuju se gušće (20x20 cm), a krupnijih rjeđe (30x30 cm).
Podsjetimo da, kao i za ostale kulture tako i za salatu prije bilo kakvog đubrenja treba obaviti analizu zemljišta kao i po preporuci pođubriti i prihraniti. Uobičajeno đubrenje za zemlju pri pH 6.5 i 3-4 posto humusa bi trebalo da bude sljedeća: pred sadnju u zemljište se unesu umjerene količine 80-100 g N, 50-70 g P2O5, 120-140 g K2O na 10 metara kvadratnih uz organsko đubrenje tri do pet kilograma po metru kvadratnom.
Na većim površinama, kako kaže Miljkovićeva, sadnju obavljati u višeredne trake. Malč folije se dosta koriste i daju odlične rezultate. Prije rasađivanja zaliti i kocke i zemljište, a poslije rasađivanja zemljište i to sa četiri do pet milimetara vode u kojoj je rastopljeno đubrivo sa povećanim procentom fosfora. Veoma je važno obratiti pažnju na sadržaj azota u zemljištu.
"Veće količine azota mogu uticati na kvalitet listova i na obodu se stvara smeđi prsten. Najbolje je koristiti za pokrivanje objekta kvalitetne,višegodišnje UV folije debljine preko 0,15 mm", kaže stručnjak i dodaje da folije koje imaju antikapajući efekat omogućavaju lakšu kontrolu bolesti.
Sukcesivno prispijevanje salate za berbu postiže se u toku zime, bez zagrijavanja objekta samo planskom sjetvom i prije svega kombinacijom više folija (najčešće dvije) i agrotekstila.
"Pošto se proizvodnja u zaštićenom prostoru obavlja u hladnijem dijelu godine vegetacija salate je duža. Visoke temperature u objektu za vrijeme sunčanih zimskih dana dovode do kondenzacije vlage i stvaranja pogodnih uslova za pojavu pojedinih bolesti", kaže Miljkovićeva i navodi da bi provjetravanje objekta bila osnovna mjera njege kojom regulišemo temperaturni režim.
Tagovi
Autor
