Kako do boljeg kvaliteta i većeg prinosa krompira?

Krompir, Solanum tuberosum L., je najznačajnija biljna vrsta iz porodice Solanaceae, roda Solanum. Zbog svog značaja u ishrani ljudi i domaćih životinja tokom cijele godine, kao i u industriji, zauzima najveće površine od svih povrtlarskih kultura kako u svijetu tako i kod nas.

Za visoke i stabilne prinose te kvalitetan proizvod, kako navodi Bojana Panić iz Resora za pružanje savjetodavnih usluga pri Ministarstvu Poljoprivrede RS, u procesu proizvodnje neophodno je ispoštovati niz mjera, a to su:

• izbor lokaliteta za sadnju zavisno od klimatskih i zemljišnih uslova
• izbor zdravog sadnog materijala
• agrotehničke mjere od plodoreda do samog vađenja krompira.

Izbor lokacije zavisi prvenstveno od namjene krompira. Proizvodnja sjemenskog krompira odvija se u područjima s višom nadmorskom visinom i u uslovima u kojima neće doći do pojave lisnih ušiju koje su najznačajniji prenosioci virusnih bolesti. Proizvodnja ranog krompira moguća je u toplijim područjima i u zaštićenim prostorima (staklenicima, plastenicima, visokim i niskim tunelima). U našim uslovima najčešće se vrši i nastiranje zemljišta agrotekstilom ili perforiranim folijama.

Izbor zdravog sadnog materijala je od najvećeg značaja za rentabilnu proizvodnju krompira. On se mora prilagoditi agroekološkim uslovi gajenja i načinu uzgoja, planiranom prinosu, dužini vegetacije i otpornosti na bolesti i štetne organizme. Uzgoj otpornih sorti na najčešće i najznačajnije bolesti kao što su plamenjača, alternarija i druge, od ključnih je faktora u proizvodnji.

"Pored otpornosti na štetne organizme pri nabavci sadnog materijala svaki poljoprivredni proizvođač treba da se informiše o tome koje sorte su adaptibilne na klimatske uslove u kojima se planiraju uzgajati, odabir sorti sa stabilnim prinosima, a također i imati u vidu otpornost prema bolestima krtola i drugih štetnih organizama prilikom skladištenja izvađenog krompira", ističe Panić i dodaje da se poštovanjem ovih mjera kod izbora sadnog materijala u značajnoj mjeri smanjuju gubici, koji u našim uslovima znaju biti jako visoki.

Agrotehničke mjere koje se moraju ispoštovati u procesu proizvodnje ove kulture su: plodored, priprema zemljišta za sadnju, đubrenje, priprema sadnog materijala (naklijavanje) i sadnja, zaštita od bolesti i štetnika, navodnjavanje.

Dobro isplaniran i organizovan plodored utiče na održavanje plodnosti zemljišta, biodiverziteta i prevenciju pojave štetnih organizama. Najbolji predusjevi za krompir su: leguminoze (lucerka, crvena djetelina, djetelinsko-travne smiješe, grašak, bob), dok su žitarice nešto nepovoljniji predusjevi.

"Na isto mjesto ne treba se saditi barem tri godine. Krompir je dobar predusjev za ostale kulture jer iza sebe ostavlja zemljište čisto, rahlo i bez korova", podsjeća savjetodavac.

Pripreme za sadnju

Priprema zemljišta za sadnju zavisi od tipa tla, usjeva i klimatskih uslova. Za uzgoj ove kulture najbolja su laka pjeskovito-humusna zemljišta koja su dobro propusna i rastresita, pH reakcije 5,5-6,5. Obavlja se u jesen zaoravanjem ostataka prethodnog usjeva na dubinu do 30-35 cm, po mogućnosti uz zaoravanje stajnjaka (25-35 t/ha).

"U rano proljeće kada dozvole vremenski uslovi vrši se zatvaranje brazde s ciljem uništavanja izniklih korova i sprječavanja gubitaka vlage", ističe Panić.

Plan đubrenja za sve kulture pa i za krompir sprovodi se na osnovu prethodnih analiza zemljišta i to bar jednom u pet godina. Količine i vrsta đubriva zavise od: planiranog prinosa, plodnosti zemljišta, izbora i namjene sorte i predusjeva.

Za prinos od 35 t/ha ranog krompira bez upotrebe stajnjaka, kako navodi ovaj stručnjak, potrebno je obezbijediti:

• 100-140 kg/ha N; 110-150 kg/ha P₂O₅; 160-260 kg/ha K₂O.

Za prosječan prinos od 35 kg/ha kasnog krompira treba obezbijediti:

• 140-200 kg/ha N; 110-150 kg/ha P₂O₅; 200-350 kg/ha K₂O.

Najbolji rezultati postižu u kombinaciji organsko-mineralnim đubrivima, odnosno kada se u jesen đubri stajnjakom koji u sebi sadrži sve makro (N,P,K) i mikroelemente (Cu, Zn, Mn, i dr.) u količini od 25-35 t/ha, a kao dopuna koristi se mineralno đubrivo. U tom slučaju za prinos od 30 t/ha potrebno je obezbjediti:

• 60-80 kg/ha N; 60-100 kg/ha P₂O₅; 120-160 kg/ha K₂O.

Potrebne količine đubriva dodaju se u osnovnom đubrenju, kako bi hranjiva biljkama bila dostupna u početnim fazama razvoja, a biljke ta hranjiva iskoriste u periodu između 50-80 dana od sadnje. Za postizanje većih prinosa obavlja se i folijarna prihrana se zajedno sa zaštitom.

Naklijavanje krtola

Priprema sadnog materijala podrazumijeva naklijavanje krtola u kontrolisanim uslovima kako bi se dobile jake, čvrste i zdrave klice. Za ovaj proces neophodno je obezbjediti odgovarajući prostor sa dobrom ventilacijom, odgovarajućom temperaturom, vlažnosti i svjetlosti, zatim odgovarajuću ambalažu (drvene gajbice, sandučiće ili perforirane PVC vreće).

"Sa naklijavanjem se počinje 30-40 dana prije sadnje, u početku se taj proces odvija na svjetlosti, koje se kasnije smanjuje. Prve dvije sedmice temperatura treba da je oko 15-18°C, zatim se smanjuje do 15°C, a u posljednjoj sedmici nakon pojave klica od 1-1,5 cm temperatura treba da bude 8-10°C", savjetuje ovaj stručnjak napomenuvši da se relativna vlažnost kreće od 85-90%.

U periodu dok traje naklijavanje potrebno je bar dva puta rotirati gajbe i redovno provjetravati prostoriju. Klica pred sadnju treba da je čvrsta, intenzivne boje karakteristične za sortu (zelena, ljubičasta, roza), veličine 2 - 2,5 cm. Sadnja se obavlja kada dozvole vremenski uslovi, zavisno od područja na kome se uzgaja.

Koja je optimalna temperatura tla za sadnju krompira?

"Kod nas se kasni krompir najčešće sadi od aprila do maja, a za ranu proizvodnju kraj februara početak marta, zavisno od vremenskih uslova uz obavezno pokrivanje agrotekstilom", dodaje Panić.

Sadi se na dubinu od 7-10 cm, sa međurednim razmakom od 60-70 cm i razmakom u redu 20-35 cm.

Njega krompira

Njega podrazumijeva: međurednu kultivaciju i ogrtanje, zaštitu od bolesti i štetnika, folijarnu prihranu i navodnjavanje.

Međuredna kultivacija obavlja se s ciljem poboljšanja vodno-vazdušnih uslova za biljke i uništavanja korova u početnim fazama razvoja, tj. nakon nicanja. Ogrtanje se obavlja kada su biljke visine 15-20 cm, kako bi se stolonima i budućim krtolama obezbjedilo više prostora za razvoj.

Navodnjavanjem se postiže visok prinos i kvalitet. "Prinos uz navodnjavanje može se povećati i do 40%, naročito u sušnim uslovima i područjima. Sa njim se mora započeti od faze zametanja krtola do kraja vegetacije, odnosno do njegove fiziološke zrelosti, naročito u sušnim uslovima", podsjeća stručnjak i dodaje da je najkritičniji period za vodom je u fazi cvjetanja i nalivanja krtola i tada se ne smije zanemariti.

Kod postavljanja sistema za navodnjavanje mora se uzeti u obzir koji postaviti - rasprskivačima ili kapo kap. Navodnjavanjem rasprskivačima kvasi se i zemljište i biljka te postoji veća mogućnost razvoja i širenja biljnih patogena, naročito plamenjače. U tom slučaju mora se obaviti preventivna zaštita registrovanim fungicidima za tu namjenu. Racionalniji oblik je kap po kap, nadzemni dio ostaje suh i samim tim je manja mogućnost prisustva bolesti, manja je erozija tla i ispiranje hranjiva, a postoji i mogućnost ishrane vodorastvorljivim đubrivima.

Zaštita od bolesti i štetnika vrši se u toku cijele vegetacije, počev od mehaničkih, bioloških i hemijskih mjera, a sve u cilju očuvanja biljaka od napada bolesti i štetnih inskekata, a naročito ako se ostvare povoljni klimatski uslovi za razvoj bolesti. Za zaštitu upotrebljavati registrovana sredstva, voditi računa o izboru pesticida, dozi i karenci.

Uz poštovanje svih ovih mjera počev od izbora sadnog materijala do samog vađenja krompira postiže se veća produktivnost proizvodnje, kvalitet i prinos.