Domaćice vrlo dobro znaju da su bijele sorte više za kuvanje, a žute za prženje i pečenje. Znate li ostale odlike?
Krompir, Solanum tuberosum, je jedna od najprisutnijih namirnica u ishrani stanovništva u svijetu. Prema literaturi, za tu namjenu se koristi već 8.000 godina, a potiče iz Južne Amerike tačnije sa Anda, gdje se već hiljadama godina uzgaja kao povrtarska kultura. Uslijed istorijskih ratova širila se neimaština i bijeda, tako je na evropsko tlo donesen u XVI vijeku kao jeftina kultura za uzgoj spašavajući narod od gladi.
Najveće prinose u Evropi bilježi Holandija s oko 50 t/ha, dok je on u Bosni i Hercegovini još uvijek nizak. Kod nas se uglavnom proizvodi za vlastite potrebe, mada ima proizvođača koji pored proizvodnje drugog povrća posjeduju veće površine i pod ovom kulturom. Proizvodnja je naručito izražena i organizovana u područjima u čijoj se blizini nalaze čipsare, poput Srebrenika i Laktaša.
Ranijih godina se sjeme moglo ostavljati niz godina za reprodukciju. Međutim, to više nije moguće. Ako želimo postizati zadovoljavajući prinos potrebno je svake godine, ili barem svake druge, obnavljati sjeme.
U Hercegovini se obično gaje rane sorte krompira i ovih dana ga već imamo na policama supermarketa. Što se tiče zahtjeva prema temperaturi, najpovoljniji je raspon od devet do 25°C, za njegov normalan rast i razvoj. Rast klice počinje već na temperaturi iznad četiri stepena. Krompir zahtijeva uravnotežen raspored i količinu vode, što nije bio slučaj lani kad smo imali izrazito sušnu godinu, tako da kod mnogih nije rodio ili je ostao sitan.
Odgovaraju mu lagana i prozračna zemljišta, a nikako teška i zamočvarena sa visokim nivoom podzemnih voda. Poželjno je da se kiselost zemljišta kreće, dakle ph vrijednost, oko 5,5 do 6,5. Kao i druge kulture, on takođe ne podnosi monokulturu pa se o plodoredu treba voditi posebna briga.
U Bosni i Hercegovini ima stotinjak priznatih sorti krompira, no neke od njih izdvojile su se po učestalosti u konzumaciji i proizvodnji. Prema boji pokožice razlikujemo crveni i žuti, a po boji mesa bijeli i žuti, domaćice vrlo dobro znaju da su bijele sorte više za kuvanje, a žute za prženje i pečenje. Prema vremenu sazrijevanja dijeli se na: rane, srednje-rane, srednje kasne i kasne sorte.
Rane sorte:
Srednje rane:
Srednje kasne:
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorica