Doza primjene biostimulatora zavisi od više faktora, kao što su intenzitet i vrsta stresa, razvojna faza biljke i koncentracija slobodnih aminokiselina u preparatu.
Zbog čestih pojava stresnih uvjeta i promjena klimatskih faktora, u poljoprivrednoj proizvodnji primjena biostimulatora postaje jedna od redovnih tehničkih mjera. Njihovom pravilnom primjenom, kako navodi viši stručni saradnik za ratarstvo, Jovana Todorović, iz Resora za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi RS, smanjuje se negativan utjecaj brojnih stresnih uvjeta, te svojim pozitivnim djelovanjem utiču na otpornost, kvalitet i visinu prinosa biljnih kultura.
Biostimulatori su hemijska jedinjenja koja imaju stimulativni utjecaj na određene fiziološke procese u biljkama. Njihovo porijeklo može biti prirodno (biljni ekstrakti) ili vještačko (sinteze u hemijskim laboratorijama).
Prema Vijeću evropske industrije biostimulatora (EBIC ), biljni sadrže supstance ili mikroorganizme koji stimuliraju prirodne procese kako bi se povećala apsorpcija hranjiva i njihovo iskorištenje, izdržljivost na abiotičke stresove te neizostavno kvalitet prinosa.
"Razlikuju se od drugih poljoprivrednih inputa kao što su đubrivo i sredstva za zaštitu bilja, tako što koriste drugačije mehanizme i djeluju nezavisno o prisutnosti hranjiva u proizvodima", navodi Todorović napomenuvši da pritom, oni ne djeluju direktno protiv štetočina ili bolesti te stoga funkcioniraju kao dodatak uz primjenu đubriva i sredstava za zaštitu bilja.
Iako povećavaju značaj đubrenja, stručnjak naglašava da oni nisu đubrivo i ne mogu zamijeniti njegovu ulogu u poljoprivrednoj proizvodnji. Prema sastavu mogu se podijeliti na:
U poljoprivrednoj proizvodnji se najčešće koriste oni na bazi aminokiselina, ekstrakta morskih algi i preparati na bazi huminskih ekstrakta (huminskih i fulvo kiselina).
"Njihova posebnost se ogleda u niskoj molekularnoj masi, lakom usvajanju, nije potrebna dodatna energija, i lakom prodiranju u list te ne ovise o aktivnosti hlorofila", ističe savjetodavac i kaže kako je za pravilno odvijanje svakog fiziološkog procesa u biljci neophodno prisustvo određene aminokiseline.
Utvrđeno je postojanje gotovo 250 različitih aminokiselina od kojih 20 ima fiziološki važnu i specifičnu ulogu u metabolizmu biljaka. Prema porijeklu sirovine za ekstrakciju, one se mogu podijeliti na:
S gledišta biljke, ne postoje razlike u njihovom usvajanju iz različitih izvornih sirovina. Biljka ih prepoznaje prema biohemijskom sastavu, te ih kao takve može uključiti u svoje fiziološke procese.
"Za potpuni efekat protiv stresa preporučuje se njihova preventivna primjena. Međutim, kako se pojedine stresne situacije ne mogu predvidjeti, aminokiseline pokazuju i vrlo dobar kurativni učinak protiv posljedica stresa", kaže Todorović.
Doza primjene biostimulatora na bazi aminokiselina zavisi od više faktora, kao što su intenzitet i vrsta stresa, razvojna faza biljke i koncentracija slobodnih aminokiselina u preparatu. Generalno, doze primjene kreću se od jedan do pet litara po hektaru.
"Uglavnom se primjenjuju folijarno (samostalni tretman ili u kombinaciji s folijarnim đubrivima ili pesticidima) jer se brzo i lako usvajaju preko lista", pojašnjava savjetodavac i kaže da se učinkovito mogu primijeniti i kroz sisteme fertirigacije, jer se dobro usvajaju i preko korijena a dobro utiču i na mikrobiološku aktivnost zemljišta.
Glavni značaj ovih materija ogleda se u povećanju otpornosti biljaka na stresne uslove, poticanju svih fizioloških procesa u biljci (rast, cvjetanje, oplodnja, sinteza suhe materije), bolje usvajanje hranjiva (povećanje značaja ishrane), te povećanje kvaliteta i visine prinosa poljoprivrednih kultura.
Tagovi
Autorica