Kada se sije, a kada bere grašak šećerac?

Grašak se proizvodi zbog upotrebe mladih zelenih zrna u ishrani ljudi, a postoje i specijalne sorte za ishranu stoke kao što je stočni grašak. Zrna se vade iz mahuna za svježu potrošnju, a blanširanjem se ostavljaju u zamrzivač za kasnije korištenje u kulinarstvu.

Najviše povrća izvozi se u Hrvatsku

Malo ljudi, međutim, zna da postoji i takozvani grašak šećerac, čije se mahune zajedno sa zrnima pripremaju za jelo, isto kao boranija.

Grašak šećerac - za ishranu i kao ukras u bašti

Slavica Lazić, domaćica iz Velikog Orašja kod Velike Plane (susjedna Srbija) u svojoj bašti već godinama, pored običnog i odomaćenog graška zrnaša, sije i dvije sorte šećerca, visokog rasta, od metra do metar i po.

"Svojevremeno sam preko malih oglasa nabavila sjeme dvije sorte šećerca - engleski ljubimac, koji ima ljubičasti cvijet i vodički šećerac, sa bijelim cvijetom tako da mi ovo povrće u doba cvjetanja predstavlja ukras u bašti. Mahune su pljosnate, a poslije sjetve sjemenskih zrna u zemlju, pored iznikle biljčice postavlja se potporanj (kolac ili žičani špalir)", kaže Slavica.

Što ranija sjetva

Ove sorte se mogu gajiti i bez potpore, ali sjetva mora da bude rijeđa.

Grašak možete sijati već krajem marta

"Šećerac sijem zajedno sa graškom zrnašem, čim vremenski i zemljišni uslovi dozvole. Što ranije - to bolje, ali obično krajem februara i početkom marta. Tada u baštenskoj zemlji ima dovoljno vlage pa biljke brzo niču, a ako je klijavost sjemena dobra, biti će malo posla i oko prorjeđivanja."

Sjetvu obavlja u dvorede trake na rastojanju od 60 do 70 centimetara, a između redova u traci 30 centimetara.

Lako usvaja azot iz vazduha

Agrotehničke mjere pri obradi graška šećerca se ipak malo razlikuju od zrnaša. Slavica za sjetvu šećerca ne upotrebljava vještačko đubrivo, već u bašti zaorava stajnjak. Kasnije u toku rasta biljaka nije potrebno nikakvo prihranjivanje jer ovo povrće ima tu sposobnost da uz pomoć kvržičnih bakterija na svom korjenu lako usvaja neophodni azot iz vazduha. Posijane i iznikle biljke rijetko kada navodnjava jer osim nagomilane zimske vlage, obično u rano proljeće ima i dovoljno kiše.

"Naglasila bih samo da se niske sorte graška šećerca ne smiju sijati i uzgajati u zasjenjenim djelovima bašte - u hladovini jer će usljed preguste sjetve polijeći i znatno smanjiti prinos", kaže ova domaćica.

Plamenjaču riješava fungicidom

Kao i sve biljke i grašak šećerac napadaju mnoge bolesti i štetočine. Međutim, kako se on gaji uglavnom uz potporanj, biljke na visini imaju dovoljno prozračivanja koje umanjuje mogućnost pojave bolesti.

Kako zaštititi povrtnice od mraza?

"Ponekad se za vrijeme učestalih kišnih dana pojavi plamenjača koju suzbijam sa odgovarajućim preparatom - fungicidom."

Berite samo mlade mahune

Koliko je bitna rana sjetva, toliko je bitna i pravovremena rana berba. Grašak šećerac bere se kada se formiraju krupne mahune u kojima je zrno veoma sitno (veličine zrna pšenice), a to je obično period oko dva mjeseca poslije sjetve.

"Ako se zakasni sa berbom, krupna zrna se mogu pripremati i kao običan grašak, ali se tada gubi sladak ukus. Inače, šećerac se priprema za jelo kad su ubrane mlade mahune, ali se poslije kratkog blanširanja mogu stavljati u zamrzivač. One se na sobnoj temperaturi ne mogu čuvati duže od dan - dva", objašnjava ona.

Navedena sorta sadrži ugljene hidrate, bjelančevine i malo masti. Bogat je i vitaminima B, C i E. Ima i glikokina, materije slične insulinu pa je pogodan u ishrani dijabetičara.