Šta uzrokuje praškaste plijesni i na kojim se usjevima najčešće javljaju?

Praškaste plijesni su simptomi gljivičih bolesti poznate pod nazivom pepelnice. Ovo se oboljenje javlja na velikom broju usjeva, a u vrtu se najčešće može primijetiti na ružama, paradajzu, krastavcima, ali i na voćkama poput jabuka te vinovoj lozi. Ni ratarske biljke nisu otporne.

Razvija se i u uslovima niske relativne vlage zraka i visoke temperature pa se bolest obično javlja tokom ljetnih mjeseci. Gljivica tkivima oduzima hranjive materije, a karakterističan simptom je pepeljasta prevlaka bijele ili sivkaste boje.

Inficira strna žita, šećernu repu, suncokret i duhan

Pepelnica strnih žita se javlja na pšenici, ječmu, raži, zobi i tritikalu. Rane infekcije uzrokuju smanjenje rasta korijena, a zaražene biljke slabije busaju i imaju usporen rast vlati, ali i manji broj klasova. Smanjuje se i sadržaj skroba i proteina zrna.

Simptomi su kod svih strnih zrna vrlo slični, na lišću i ostalim zelenim dijelovima se uočavaju malene bjeličaste gomilice brašnjavog izgleda. Prvo nastaju na donjem lišću i prizemnom dijelu vlati. Njihova boja se mijenja iz bijele u svijetlo smeđu.

Pepelnica strnih žita: Vrijeme je za primjenu fungicida

Na lišću šećerne repe koji su stari 2 do 6 mjeseci obično uz glavne lisne žile stvaraju se kružne, bijele grupice praškastog izgleda. Kako bolest napreduje, tako biva zaraženo svo lišće u rozeti. Pri jakim zarazama lišće žuti, postaje smeđeljubičasto i suši se. Kada kiše isperu prevlaku, ispod se mogu vidjeti male nekrotične pjege.

Na suncokretu i duhanu se pretežno javlja na licu lista, prekrivajući plojku bijelom ili svjetlo sivom prevlakom, a ako bolest napreduje, prevlaka se može razviti i na naličju listova. Na duhanu se simptomi vide na stabljici i s obje strane lista, a ono je tanko poput papira što mu začajno smanjuje kvalitet i cijenu otkupa.

Na povrću može uticati na urod i kvalitet plodova

Pepelnica na krastavcima se javlja redovno u polju, ali i u zaštićenim prostorima. Na licu listova nastaje pepeljasta prevlaka koja se lako uklanja dodirom. Kod jake zaraze može biti zaraženo i naličje, a katkad mogu biti napadnuti kotiledonski listovi i vriježe. Lišće na kraju žuti, suši se i nekrotizira.

Pepelnica na paradajzu i paprici može značajno uticati na urod i kvalitet plodova. Kod obje vrste prvi simptomi su žućkaste pjege koje prekriva baršunasto - bijela prevlaka. Napadnuto lišće žuti, uvija se i suši. Kod paprike otpada, a kod paradajza ostaje visiti na biljci. Jak napad pepelnice negativno utiče na razvoj plodova, pojavu opekotina i značajno smanjuje prinos. 

Najčešća bolest ruža je pepelnica

Pepelnica je najčešća bolest ruža, posebno u zatvorenim prostorima. Napada sve biljne organe na kojima se pojavljuje karakteristična pepeljasta prevlaka, a ukoliko su napadnuti pupovi i cvjetna stapka, cvjetovi se ne otvaraju. Kod intenzivnog uzgoja uzrokuje velike probleme jer zaražene ruže gube tržišnu vrijednost. Kod jače zaraze dolazi do uvijanja i sušenja lišća.

Na vinovoj lozi uzrokuje puknuće bobica

Štete od pepelnice na grožđu u pojedinim godinama mogu biti i do 90%. Simptomi se javljaju na svim zelenim dijelovima vinove loze. Kao i kod ostalih usjeva nastaje bjelkasta prevlaka na lišću koji se uslijed napada uvija i kovrdža, a kod jakih zaraza i suši.

Pepelnica lijeske - simptomi i suzbijanje

Na cvatu se zaraza može ostvariti prije oplodnje i tada pepelnica uzrokuje sušenje i opadanje cvjetova. Bobice izgledaju kao da su posute pepelom, a gljivica uništava njihovu pokožicu i zbog unutrašnjeg pritiska one pucaju.

Jabuka - simptomi vidljivi odmah nakon listanja

Pojavi pepelnice jabuke pogoduje blaga zima, suho i toplo vrijeme u proljeće, jače đubrenje i osjetljive sorte. Prevlaka se razvija na svim zelenim organima. Na listu se bolest pokaže odmah, a zahvaćeni listovi su uži, tvrdi, deformisani, uspravni i uvijeni. Postepeno se suše, poprime sivkastu boju i otpadaju.

Stablo ima velik broj ogoljenih izboja s nekoliko suhih listova na vrhu, a krošnja je rijetka. Mladi se izboji slabije razvijaju, a cvjetovi iz zaraženog pupa su zelenkasti s pepeljastim lapovima.

Mjere kontrole od ove bolesti podrazumijevaju pridržavanje plodoreda, optimalno đubrenje azotom, uništavanje biljnih ostataka i ostale agrotehničke mjere. Suzbijanje ses provodi fungicidnim prepartima, ali i ekološkim, kao što su preparati od bijelog luka. Važno ga je sprovoditi preventivno - kada se ostvare uslovi za zarazu, a prije simptoma bolesti!

U narednom periodu pisat ćemo nešto više o ovoj bolesti i njezinom suzbijanju na spomenutim gajenim vrstama.