Sjekira, bijeg sa farme i hiljadu nadzora: Šta poljoprivredni inspektori zatiču na terenu?

Kada poljoprivredni inspektori krenu na teren, uprkos najavi, ne znaju hoće li ih dočekati otvorena vrata domaćina, zaključana kapija, prazna štala ili čak prijetnje. Od provjere poticaja i kontrole sjemena do obilaska zabačenih farmi, njihov posao često ostaje daleko od očiju javnosti. Iako je uvriježeno mišljenje da na farmama i nisu "najpoželjniji gosti", stvarnost je drugačija - kritične situacije su, kako kažu, uglavnom na nivou blagog incidenta i rijetko drugačijih.

Koliko je zapravo teško nadzirati jednu od najvažnijih privrednih grana u Federaciji BiH, gdje se najčešće otkrivaju nepravilnosti, zašto proizvođači često strahuju od inspekcije i šta se krije iza brojki o kontrolama, razgovarali smo sa Mehmedom Čeligijom, glavnim federalnim poljoprivrednim inspektorom.

Lani obavili 1.005 nadzora

Krajem prošle godine realiziran je Program intenziviranih inspekcijskih nadzora u Federaciji BiH, možete li ukratko sažeti, šta su pokazale kontrole u oblasti poljoprivrede?

Generalno, kada pravimo plan aktivnosti za narednu godinu, pokušavamo da malo izučimo šta je to bilo interesantno prošle godine, neku tendenciju koja se iskazivala u povećavanju ili smanjivanju određenih nepravilnosti u pojedinačnim oblastima, a pod tim ne smatram kriminalna djela, nego nepravilnosti koje su uočene tokom inspekcijskih nadzora, neusklađenosti sa konkretnim propisom koje ne moraju biti isključivo prekršajno tretirane, kao i one koje to zaslužuju.

U odgovarajućim sezonskim periodima nama je bitno da obratimo pažnju na promet sjemena i sadnog materijala i zaštitnih sredstava u poljoprivredi, a posebice prošle godine jer nam se obratilo i Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, kao i Uprava za zaštitu zdravlja bilja Bosne i Hercegovine tražeći da se na neki način revidiraju usklađenosti poslovanja sa regulatornim okvirom onih subjekata koji se bave prometom fitofarmaceutskih sredstava i provjera mogućnosti da se u prometu nalaze neka FFS koja više nisu dozvoljena za primjenu. Imali smo tu jako pojačane aktivnosti, želeći da utvrdimo koliko subjekata po osnovama tih propisa djeluje usklađeno, a koliko ima onih koji mimo registracije za djelatnost prometa u ovoj oblasti nešto puštaju u promet.

Obavezno smo provjeravali prvo njihovo sigurnosno čuvanje i rukovanje (otrovi) od strane ovlaštene osobe, a potom i da li u među tim sredstvima ima onih koja su zabranjena za prometovanje i primjenu u Federaciji BiH, samim tim i u Republici Srpskoj i na čitavom teritoriju Bosne i Hercegovine.

Gdje god smo nailazili na to, išli smo odmah sa rješenjima o zabrani prometa takvim proizvodima, nalagali neškodljivo uništavanje posredstvom registrovane firme u FBiH, provodili kontrolu izvršenja rješenja i izdavali prekršajne naloge. U ovom okviru obrađivali smo i promet mineralnih đubriva.

Kad dalje posmatramo biljnu proizvodnju, tačnije promet, najveći je problem što subjekti koji se bave prometovanjem ili nemaju adekvatno rješenje nadležnog FMPVŠ ili uposleno stručno lice za prodaju sjemena i sadnog materijala, zaštitnih sredstava u poljoprivredi ili se u potpunosti nisu registrovali za te osnove.

U prošloj godini smo imali ukupno 1.005 nadzora, od toga su 50% novčani poticaji. Pokušali smo i da zahvatimo i odabranih 14 zakona sa kadrovskim kapacitetom od 8 federalnih poljoprivrednih inspektora.

Poljoprivreda je jako obilna po svom regulatornom okviru preko 20 zakona sa dodatkom podzakonskih akata kao i komplementarnih zakona. Mi nemamo toliki brojčani kapacitet kadra da bi pojedinca/inspektora usko specijalizirali za jedan određeni zakonski okvir, koji svaki ima i svoje podzakonske provedbene propise. Recimo, Zakon o novčanim podrškama je jedan, ali ima više od 50 modela poticajnih mjera koje morate osvojiti da biste na terenu mogli adekvatno postupati i cijeniti.

Po pravilniku o sistematizaciji i organizaciji radnih mjesta u FUZIP-e samo dva inspektora su isključivo za novčane podrške, ali rade i ostale poslove pripadajučih ovlasti. U tom okviru poticaja, mi u FUZIP-e nemamo odsjek koji bi konkretno radio analitičke stvari po ovom pitanju, nego unutar Inspektorata cjenimo šta je ono što je indikativno da se ponavlja, šta je ono što od obima tih poticajnih subjekata nismo uspjeli zahvatiti i postavljamo kao zadatak za naredni period.

Prije tri godine smo se malo više intenzivirali na kapitalnim ulaganjima, jer ona ipak trebaju imati vidljiv i mjerljiv efekt. Nije to nešto što se proizvede danas, sutra ga nema, preradi se, proda, već kroz višegodišnji vremenski period se odvija. Tu možete vidjeti u kontinuitetu kako se razvija, kako se namjenski koriste ili se ne koriste sredstva. Od nekih mašina pa do promoviranja poljoprivrede ili mladih poljoprivrednih proizvođača i što je najbitnija stvar kako osvježiti taj kapacitet proizvodnje na ruralnom području, kako mlade vratiti, šta im pružiti.

Mislim da ovdje već ulazim u politiku razvoja poljoprivrede koja, po mom mišljenju, 27 godina ne daje pravi rezultat. Zašto? Zato što su od strane individualnih poljoprivrednih proizvođača, koji su manje kapacitirani, godinama podrške shvaćene kao plata, dodatak rješavanju socijalnog statusa, a ne kao obaveza da se razvija i uvečava proizvodni kapacitet gazdinstva. Politika povrata u ruralne predjele nema svoj zamah jer mladi nisu sigurni da li će se njihov proizvod plasirati po cijeni koja zadovoljavajuće zatvara njihovu finansijsku konstrukciju.

Bilo je i povrata poticaja

Da se vratimo na izvještaj o nadzorima, brojke su sigurno nešto što zanima naše čitaoce?

Prošle godine imali smo 572 nadzora samo u oblasti poticaja što iznosi preko 50% realiziranih nadzora Inspektorata. Zbog takvog obima i objektivnih mogućnosti uvjetovanih kapacitiranošću inspektorata, samo smo mogli "zagrebati" sve ostale regulatorne okvire kojih, kao što sam rekao, ima preko 20 (zakona).

Je li bilo rješenja o povratu poticaja?

Jeste, ali mi ne vodimo tu evidenciju jer ta brojka koliko je izdato rješenja nama nije bila toliko interesantna, ona je u sublimaciji svih rješenja izdatih po svim pripadajućim propisima. Koliko mi možemo svojim nadzorima da uredimo stanje u ovom dijelu resora i kako da preduprijedimo ili onemogućimo nenamjeska trošenja budžetskih sredstava koliko god ona iznosila - to je nama cilj.

Što se tiče novčane sume po rješenjima o povratu poticaja koja prosljeđujemo prema Federalnom ministarstvu, ona su istovjetna iznosu rješenja koje je Ministarstvo odobrilo klijentu, konkretni iznos poticajnih sredstava. Znači, iznos je taj koji je Ministarstvo odredilo, obradilo u administrativnom upravnom postupku zaprimanja dokumentacije i odobravanja.

Onome kome su dostavljana naša rješenja, a to je FMPVŠ, dolaze i žalbe na naša rješenja u drugostepenom postupku, oni mogu vidjeti i znati zbirni iznos, jer se u našim rješenjima pozivamo na njihovo rješenje o dodjeljenoj visini/iznosu poticajne sume za konkretnog klijenta. Pored nas i komisije iz sastava FMPVŠ u kontrolama na terenu cijene predmetne aplikacije i mogu prema ministru podonijeti prijedlog za neodobravanje isplate. I to ulazi u istu sumu.

Inspektorska rješenja o povratu sada po pravilu dožive žalbeni postupak prema FMPVŠ, dalje slijedi najčešće upravni spor i u tim slučajevima do sudskog epiloga i karaktera presude nema povrata.

Sem donošenja rješenja inspektora o povratu koje se sačinjava samo ako je novac već isplaćen, obzirom da smo u određenim slučajevima prije isplate provodili nadzor, mi smo prosljeđivali i akte obavjesti prema FMPVŠ o ispunjavanju ili ne ispunjavanju uvjeta klijenta za ostvarenje podrške. Znači broj rješenja o povratu nije mjerodavan jer postoje i obavjesti koje su također akt koji utiče na odluku ministra za rješenje o osnovanosti/neosnovanosti isplate klijentu i iznos sredstava.

Ministar Hrnjić otvoreno o zloupotrebama poticaja: Umjesto štale, zatekli smo vilu s bazenom

Je li u toku prošlogodišnjih kontrola tokom intenzivni nadzor bilo specifičnih slučajeva nepravilnosti?

Generalno postoje slučajevi da dođemo na lice mjesta, na primjer ako se radi o podršci koja se odnosi na sredstva kojim se obavlja određeni rad u poljoprivredi i utvrdimo da je traktor nije sačuvan tri godine kako piše u pravilniku, nego da je po završetku druge godine prodat (obrt pred zatvaranjem), ili da na konkretnom traktoru/uređaju/oruđu nema identifikacione markice koja je brojčano navedena u aplikaciji prema Federalnom ministarstvu što onegomogućava njegovu identifikaciju i derogira pravo ostvarenja podrške. U tim slučajevima se reaguje rješenjem inspektora.

Za biljnu proizvodnju nekada nema računa o porijeklu sjemena, ali to je malo opterećujući okvir za primarne poljoprivredne proizvođaće, gdje propis traži konkretnu dokumentaciju/račun o kupovini za taj obim proizvodnje. I tada moramo postupiti po isključivosti propisa.

Ako je proizvodnja ostvarena i ako postoji njen trag - ako postoji potvrda otkupa za konkretnu količinu, za mene bi bio suvišan taj podatak je li on sjeme kupio ili nije. Pa nije mu moglo pasti s neba pa se samo zasaditi. On je morao to nekako nabaviti i poticajni cilj nije prodaja sjemena već ostvarenje proizvodnje u povećanom obimu. Onda dolazi do nekih situacija gdje je jednostavno vidite da u ovom sistemu, u poljoprivrednoj politici, ima nepotrebno propisanih obaveza i nedostaje određenih karika.

Među tim karikama je i primjena u potpunosti obaveza koje su trebale uraditi općinski i kantonalni organi, a to je uspostava stručne savjetodavne i uzgojno selekcijske službe koja će prenijeti znanje i pomoći ljudima prilikom pripreme određene aplikacije ili proizvodnje. Najčešće mi, inspektori, ljudima sve to prezentiramo, pojašnjavamo. Kad dođemo kod njih kažu: "Nama to niko nikada nije tako ispričao."

Uočimo da ne vode evidencije o korištenju fitofarmaceutskih sredstava na adekvatnom obrascu, imaju određene papire, fiskalne račune, kupovali su ovo, kupovali ono, ali da nekako uredimo oblast, uskladimo njihovo poslovanje sa regulativama, konstatujemo da bi bilo potrebno da to vode na obrascu koji je propisan konkretnim pravilnikom. Tada djelujemo savjetodavno/korektivno i rješenjem kao upravnim aktom nalažemo određene radnje u određenim rokovima realizacije. Znači, nedostaje kontakata proizvođača i to pogotovo malih sa onim što su zahtjevi kroz regulative koje im daju i prava, ali i obaveze.

Neugodnosti ima svugdje

Kako je danas biti poljoprivredni inspektor - da li se prilikom vršenja svojih poslova suočavate s neugodnostima na terenu?

Neugodnosti ima svugdje. Počevši da uđete u taxi pa nadalje, a kamoli u ovom poslu, jer vi dolazite nekome da provjeravate nešto. Svako se u tom momentu osjeća malo ugrožen pa i uplašen, 'šta meni neko dolazi da gleda šta ja radim.' Ali, opet nailazimo na tako korektne stvari, na ljude koji shvataju da je to tako i obavezujuće. Kad mu još kažeš da ako mi ne izvršimo nadzor, da ćemo FMPVŠ obavijestiti o tome pa neće ostvariti poticaj ili će biti naložen povrat poticaja, situacija postaje relaksiranija.

Inspektori znaju kako će u takvim situacijama postupiti, sačinjavaju službenu zabilješku, u okviru svog zapisnika to evidentiraju, ako stranka onemogućava nadzor, normalno, naredni put će se tražiti i asistencija policije. Također, može stranka da se pozove ovdje u prostorije FUZIP-e, da se kroz razgovor pripremi za provedbu inspekcijskog nadzora, da shvati šta je to, cilj, da ne izjavljuje kako je to stvar politike, kako neko nekog mrzi ili da je ciljano.

Cilj ovog inspektorata, pod mojim rukovodstvom, nikad nije bio da kažnjavamo i uništavamo svoju sirovinsku bazu. Cilj jeste da kroz edukativni, sugestivni, korektivni pa tek onda represivni pristup uređujemo oblast poljoprivrede. Ionako se poljoprivredna gazdinstva gase.

Zamislite sada da se u FBiH krene u neke nadzore u kojima se isključivo ide da se nešto što nije u skladu sa zakonom, ma kakav intenzitet prekršaja bio, zatvara, u bilo kojoj oblasti privrede, a od lokalnih organa ili Federacije dato je 10.000 maraka kao poticaj za pokretanje tog biznisa.

"To je moje, šta si im došao"

Je li bilo tih situacija da ste morali tražiti asistenciju policije?

Jeste, u svakom inspektoratu imate tu situaciju, od nasilničkog ponašanja pojedinih koji se bave recimo prometovanjem nečega bez adekvatnog rješenja, na javnoj površini ili se upetlja lice koje izdaje prostor subjektu koji je predmet kontrole i kaže: "Ovo je moje, šta si im došao". Mi nad njim nemamo nikakvo pravo nadzora, ima policija, niko drugi, ali i to riješavamo.

Mnogi poljoprivrednici inspekciju doživljavaju kao organ koji dolazi tek kada je problem već nastao. Koliko je takva percepcija opravdana i gdje Vi vidite ključni nesporazum?

Ovaj inspektorat, da bi proveo svoje nadzore po kantonima, kad se radi o primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji i onim proizvodnjama/zahtjevima koji se ne podnose direktno u FMPVŠ, kontaktira sve stranke telefonom. U tom kontaktu upoznajemo ih sa namjerom izvršenja nadzora, objašnjavamo zašto se to provodi i desi se da oni pitaju - zašto njima sad dolazi inspektor, "ko je mene to prijavio".

Nije njih toliko strah inspekcije nego ko ih je prijavio. I onda inspektor dođe na teren, imanje, prethodno je dogovorio nadzor, a vlasnik sa ovcama pobjegao na Vlašić. I inspektor ga zove, normalno on nedostupan.Takve osobe nisu svjesne posljedica njihovog postupka, a to su neodobrenja ili povrat podrške.

Najveći je problem što oni ne znaju šta su njihove obaveze. Bosna i Hercegovina je prije skoro stotinu godina imala školu za poljoprivredne savjetodavce na Balkanu, na lokalitetu današnjeg Federalnog zavoda za poljoprivredu Sarajevo i farme PD Butmir. Mi smo izgubili taj koncept prijenosa znanja poslije rata. E to fali nama. Nedostatak komunikacije između onih koji imaju znanje i onih koji treba da ga u praksi primjenjuju i proizvode.

Sav posao radi 9 inspektora

S obzirom na širok spektar nadležnosti Federalnog poljoprivrednog inspektorata - od zemljišta, sjemena i zaštitnih sredstava do stočarstva, ribarstva i prerade – u kojim segmentima se u praksi najčešće otkrivaju nepravilnosti?

Najčešće u prometu sjemena i sadnog materijala.

Inspekcijske nadzore iz domena poljoprivrede obavlja osam federalnih inspektora. Ukupno u ovom inspektoratu ima devet službenika, a preko 20 zakona. Jedan kolega je u Mostaru, sedam ovdje i glavni federalni poljoprivredni inspektor, deveti. I onda dobijamo i neke stvari koje kantoni neće da rješavaju, a to je direktna njihova nadležnost. To su recimo pčelinjaci i uzgoj pčela u urbanim sredinama. To je njihov zakon, koji kaže da je nadležan kantonalni poljoprivredni inspektor. Vjerujte da od mene traže rješavam problem u Živinicama gdje jedan komšija do drugog drži pčele što je po nadležnosti obaveza lokalne zajednice.

Smatram da je federalni inspektor suviše skup da rješava opštinske probleme, jer on treba da ide tamo gdje su predmeti od izuzetne važnosti za Federaciju. Naše su najveće prepreke nekapacitiranosti, ne samo ovog inspektorata, nego i kantonalnih.

Postoji li uopšte neki plan da se angažuje više inspektora?

Zaključak Vlade Federacije iz 2018. godine nikad nije proveden. Obnavljao se tri puta, možda i četiri, a odnosi se na potrebu za kapacitiranošću inspektorata poljoprivredne inspekcije i provedbe nadzora u okviru regulativa iz fitosanitarne oblasti. Bilo je propisano da se za tri godine primi šest inspektora za fitosanitarni okvir u ovaj inspektorat što ni do sada nije realizirano. Primljen je samo jedan.

Kada govorimo o terenu, s kojim se operativnim problemima inspektori najčešće suočavaju – logistika, udaljenost terena ili nešto drugo?

Nemamo problema sa brojem vozila, zahvaljujući međunarodnoj podršci, sad će ih biti dovoljno. Na terene uvijek idemo u timu zbog transparentnosti svega onoga što se radi i zbog potrebe da se u nekom procesu sudskog odlučivanja, svjedoči. Informatička oprema je koliko-toliko dostatna, mada ne bi imali ništa protiv da se obnovi.

Kao inspektori osjećate li se sigurnim?

Znate zašto se ne osjećam sigurnim? Zato što godinu dana nisu obezbijeđene nove gume na automobilima inspektora, što u prošloj godini nisu obezbjeđene zimske gume pa se vozilo na ljetnim pneumaticima zimski period. E, tu se osjećam ugroženim, a za inspektore nesigurnim. Ti ljudi kreću na put nekad po pet dana u sedmici, minimum 12 dana u mjesecu od 20-22 radna dana, po svim mogućim vremenskim uslovima, u sve dijelove FBiH, a svojim potpisom na nalogu za inspekciju šalje ih glavni federalni poljoprivredni inspektor.

Nema nekontrolisanih, inspektori su kreativni

Ima li farmi u FBiH da nikada nisu kontrolisane?

Nikada nije ostala farma da nije kontrolisana. I kad nas je bilo samo troje išli smo od farme do farme. Mi smo 2001., znali pod svijećom na Kupresu raditi, gdje nam je veliki utovarivač progurao snijeg kako bi očistio put do farme da prođemo i radimo zapisnike.

Inače mi se za proizvodnje moramo obratiti kantonalnim ministarstvima, s kojima korektno sarađujemo, podatke nam dostavljaju u elektronskoj formi, mi odabiremo subjekte filtracijom slučajnog uzorka ili po osnovama zahtjeva Federalnog ministarstva ili neke indikacije od prethodnog puta, podneska/zahtjeva stranke, svako je ovdje kod nas malo više kreativan kako da to uradi. Nemamo neku ustaljenu šemu nego po prethodnim saznanjima o resornim podoblastima i individualnom/ grupnom ocjenom stanja.

I onda inspektor mora sve to da pročita i izuči. Treba najmanje dan da se pripremi za konkretni predmet. Stranka se, kako sam rekao, prethodno kontaktira i obavijesti, inspektor se najavi i onda ode u realizaciju nadzora. U tom nadzoru se evidentiraju usklađenosti onoga što je utvrđeno kroz pisane tragove i onoga što je zatečeno na terenu. Pa se desi da inspektor dođe na imanje, a on nema trenutno na imanju te ovce u tom broju, kaže: "Gore su mi, otjerao mi ovaj, to mi je za kurbana..." Zapisnikom se evidentira sve što je zatečeno u momentu, validira da li ima ušne markice, jesu li označene propisno, obavezujuću veterinarsku dokumentaciju.

Poslije toga slijedi dio u kancelariji i čeka se na momenat izvršenja ponovne kontrole, da stranka javi, kad je osigurala čitavo stado da dođemo. Ne možete ih hvatati po planini. Bilo je više situacija kada na terenu nismo mogli dalje našim vozilom, onda se popnemo na traktor sa svom opremom, koji nas odvede do pašnjaka i konkretnih životinja.

I u skladu sa onim što činjenično utvrdimo i dokumentiramo javnom ispravom-zapisnikom i svim onim aktima koje stranka može ili ne može da priloži, obavještavamo Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva ukoliko nisu isplaćena novčana sredstva za tu podršku. Ako su isplaćena, onda se na osnovu rješenja koje je dao federalni ministar traži povrat tog iznosa rješenjem postupajućeg inspektora.

Inspektori otkrili prevaranta u Kalesiji: Godinama ubire poticaje za nepostojeću soju

Gdje ste uprkos mjerama koje ste poduzeli uočili da se nepravilnosti najčešće ponavljaju?

Veoma često konstatujemo da odrednice zakona, pravilnika, nekada nisu realno primjenjive i više su opterećavajuće. Kao što sam već spomenuo potvrdu za sjeme. Ono što je najčešće problem je što ljudima fali saznanje o tome šta su obaveze bez kojih neće dobiti poticaj. Obaveza je ako životinja izgubi ušnu markicu da u određenom roku podneseš zahtjev da ti veterinar obezbijedi i označi novom i da se zna da je iz tvog stada po dokumentaciji koja to opisuje.

Obaveza je da čuvaju svu dokumentaciju tri godine od ostvarenja podrške. Svaka obaveza je propisana pravilnikom i mi je ne tumačimo nego činjenično utvrđujemo, kao što su na primjer fiskalni računi. Kad neke stvari provjeravamo, šaljemo ih Upravi za indirektno oporezivanje BiH račune, koja nam šalje izvještaj po predmetnom.

Koliko često bude prijava građana, prijavljuje li komšija komšiju?

Bude i takvih slučajeva, ali i anonimnih i neosnovanih prijava. Recimo, prijava da je neko ušao na državno zemljište, inspektor dođe i utvrdi da čovjek ima papir, koncesiju, zakup od lokalne uprave. Također, prijava kako je neko neosnovano dobio poticaj, ali koja nisu predmet ovlasti Federalnog poljoprivrednog inspektorata jer su novčana sredstva iz fondova drugih ministarstava, kao na primjer Ministarstva izbjeglih i raseljenih lica, a ne FMPVŠ.

Postavio gredu i potegao sjekiru

Budući da ste i sami išli na terene, jeste li se Vi lično nekada našli u neugodnoj situaciji?

Mi smo imali u jedan momentu, dok je gospodin Ibrahim Tirak bio direktor, aktivnosti pojačanog nadzora. I kolegica/inspektorica me tom prilikom zvala da ima problem na Nišićima, gdje čovjek hoće sjekirom da je napadne. Uz asistenciju policije otišao sam gore, uputio sam se do grede koju je on stavio, a on je zagalamio: "Ne ulazi", rekao sam mu da spusti sjekiru i da popričamo.

Dakle, inspektor mora biti sabran. Inspekcija nije sila, nego znanje. Što, pored resornih propisa, bolje znaš proceduralne propise bolje si zaštićen. Povuci se iz nadzora i zapiši kako treba. Ima i drugi način.

Jeste li kroz godine primijetili da se možda smanjuje broj takvih slučajeva?

Jesmo, to su incidentne, pojedinačne situacije, jako ih je malo. Nekad se desi da možda i neko od inspektora ima "loš dan" i to je normalno, i mi smo ljudi.