Održivi život ili iluzija raja? Banane, turizam i šest decenija desalinizacije

Masca je malo planinsko selo na sjeverozapadu Tenerifea, smješteno u dubokoj klisuri masiva Macizo de Teno. Do sela vodi uska planinska cesta duga oko 10 kilometara, prepuna serpentina i strmih litica, s nagibom u prosjeku 12-14 %, a pojedine dionice su i strmije. Da biste uživali u spektakularnom pogledu na kraju vaše avanture, čeka vas pola sata zastrašujuće vožnje.

Tenerife je otok prepun suprotnosti. Naime, u istom danu možete se popeti na najviši vrh Španije, vulkan Teide, i praviti snješka, a popodne se kupati u okeanu - ako vam ne smeta hladniji Atlantik.

Otok vječnog proljeća

Zovu ga otokom vječnog proljeća, jer temperature rijetko padaju ispod 20 °C, ali i ne prelaze 30 °C. Turistima se čini kao idealno mjesto za život, no oni koji žive na njemu pričaju o brojnim nedostatcima. A ako im je za vjerovati, ima ih puno.

Tenerife su najveći otok Kanarskog arhipelaga, koji se sastoji od deset otoka i smješten je oko 300 kilometara od obale Afrike. Većina robe stiže brodovima u luke Santa Cruz (Tenerife) i Las Palmas (Gran Canaria) koje zajedno čine oko 91 % ukupnog uvoza prema ovim otocima.

Dio transporta odvija se i avionima, pri čemu se zračni prijevoz koristi za vrijednu, osjetljivu ili hitnu robu. Otok ima dva aerodroma, dnevno opslužuje u prosjeku oko 240 letova.

Vozeći se cestama duž otoka na svakih nekoliko kilometara nailazite na plantaže banana, najvažnijeg poljoprivrednog proizvoda Kanarskih otoka i glavnog izvora prihoda lokalnih farmera. Godišnja proizvodnja često prelazi 400 miliona kilograma. Najviše se uzgajaju u sjevernim dijelovima otoka gdje klima i tlo stvaraju idealne uvjete za rast.

Plantaže zauzimaju značajan dio poljoprivrednog zemljišta ovih otoka, a na Tenerifu obuhvaćaju oko 20% površina. Često smještene na terasama i strmim padinama uz kapljično navodnjavanje za uštedu vode u sušnim uvjetima. Topla klima i vulkansko tlo bogato mineralima daju bananama poseban ukus i visoki kvalitet.

Šest decenija desalinizacije

Prije 60 godina dijelovi prvog postrojenja za desalinizaciju stigli su na Kanarske otoke. Danas arhipelag ima više takvih sustava po metru kvadratnom i po stanovniku nego ijedno drugo područje na svijetu. Desalinizirana voda ključna je za život na ovim vulkanskim otocima i potaknula je razvoj masovnog turizma i intenzivnog uzgoja banana za izvoz, no proizvodnja zahtijeva veliku količinu energije iz fosilnih goriva. Istovremeno otpadni slani koncentrat šteti okeanu i podiže mu kiselost.

Dokumentarni film "Kanarski otoci: Održavanje života" (Les Canaries, des îles sous perfusion) nije samo prikaz arhipelaga, nego istražuje dugoročne posljedice oslanjanja na desalinizaciju. Ovi otoci u Atlantiku suočavaju se s prirodnim nedostatkom pitke vode i već 60 godina koriste sustave koji pretvaraju more u slatku vodu. Redatelj Yoann Périé postavlja pitanje - po kojoj cijeni? Iako omogućava život i gospodarski razvoj, ova tehnika troši mnogo energije i utječe na okoliš, što može dugoročno ugroziti sustav koji održava život.

Globalna ekonomija ribe: Šta zapravo plaćamo dok jedemo jeftine morske proizvode?

Stanovnici i istraživači postali su svjesni važnosti očuvanja teritorija, zdravlja i budućnosti, pa rade na pronalasku alternativa i štednji vode. Iskustvo Kanarskih otoka s desalinizacijom pruža vrijedan uvid u tehnologiju koja postaje sve važnija u svijetu i služi kao temelj za njezino proučavanje. S obzirom na sve učestalije suše, prije ili kasnije svatko će se morati izjasniti o njenoj uporabi.

Prirodne ljepote i masovni turizam

Premda je fokusiran na Kanare, redatelj Yoann Périé povezuje problematiku s globalnim izazovima - kako regioni širom svijeta osiguravaju pitku vodu u uvjetima suša, klimatskih promjena i rasta stanovništva.

Film prikazuje kontrast između ekonomskog razvoja i potrebe za očuvanjem okoliša te pokazuje kako lokalne zajednice i istraživači traže bolje upravljanje vodom. I dok prirodne ljepote otoka Tenerifa oduzimaju dah, poput već spomenutih Masce, Teidea ili Anage - lovorove prašume, masovni turizam i gusto naseljena turistička mjesta pokazuju drugačiju stranu razvoja. Da li je održivo sve to? I do kad? I šta je najbitnije, hoćemo li možda mi naučiti iz tuđih pogrešaka?