Mikroplastika ostavlja ozbiljne posljedice na tlo, šta to znači za poljoprivredu?

Mikroplastika, sitne čestice plastike koje nastaju razvojem komercijalnih proizvoda kao i i razgradnjom plastičnih predmeta se smatra važnim zagađivačem našeg okoliša. Poznato je da u tlu nije inertni polimer, već uzrokuje štetne pedološke i ekološke posljedice. 

Posebno zabrinjavaju rezultati nedavno provedenih istraživanja njene prisutnosti u gotovo 80 posto testiranih uzoraka ljudske krvi kao i da mogu putovati tijelom i zadržati se u organima. O utjecaju na zdravlje još se ne govori no smatra se da te čestice oštećuju ljudske stanice uzgojene u laboratoriju.

Istraživanja Mary Beth Kirkham, profesorice agronomije sa Univerziteta u Kanzasu, dokazala su da se toksičan i kancerogeni kadmij veže za mikroplastiku i kao takav nakuplja u pšenici. Osim toga, kineski istraživački tim je dokazao da nanoplastika smanjuje težinu i visinu kupusa, kao i sadržaj hlorofila u listovima te da usporava rast korijena. Njemački su pak naučnici pokazali da mikroplastika utječe na krtost i gustoću tla, mikroorganizme u njemu, sposobnost da zadržava vodu i druga hemijska i fizička svojstva tla o kojima ovisi rast biljaka. 

Više mikroplastike u tlu nego u moru

Naučnici upozoravaju da najveća količina otpadne mikroplastike nije potopljena u morima, već je zakopana u tlu. Procjenjuje se da je masa koja se svake godine taloži u tlu dva do tri puta veća od količine koja pliva morima i okeanima te da čak oko 700.000 tona svake godine završi u tlu Evrope i Sjedinjenih Američkih Država.

Otporna je na biorazgradnju jer u zemlji jednostavno ne postoje mikroorganizmi koji je mogu razgraditi. S vremenom postaje sve sitnija i pretvara se u nanoplastiku koju je nemoguće izdvojiti iz zemlje. 

Utjecaj na stanovnike tla

Mikroplastika u tlu zasigurno uzrokuje i štetne biološke posljedice što je dokazano istraživanjima naučnika sa Univerziteta Anglia Ruskin na gujavicu i rast ljulja (Lolium perenne). U svom istraživanju su ispitali utjecaj polimliječne kiseline (PLA), polietilena visoke gustoće (HDPE) i mikroplastičnih vlakana koji se koriste u izradi odjeće (akril i najlon). Nakon razdoblja od 30 dana u prisutnosti HDPE (koji se obično koristi u proizvodnji plastičnih boca i vrećica) otkrili su da su gujavice vrste Aporrectodea rosea izgubile u prosjeku 3,1 posto svoje težine u usporedbi s gujavicama koje žive u kontrolnim uvjetima, bez dodane mikroplastike.

U kontrolne grupe težina se povećala za 5,1 posto tokom istog razdoblja. Ova studija je pokazala i da prisutnost HDPE dovodi do smanjenja pH vrijednosti tla dok PLA dovodi do smanjenja visine izdanaka, a u kombinaciji s mikroplastičnim vlaknima i do manje klijavosti ljulja. Autori studije ističu da je moguće da se mehanizmi utjecaja mikroplastike na gujavice mogu usporediti s onima kod srodnih vodenih glista, koje su prethodno proučavane. Smatraju da vjerojatno utječe na prolaz hrane kroz probavni sistem gujavice i time ograničava apsorpciju hranjivih tvari i posljedično smanjeni rast. 

Zaključuju da je vrlo vjerojatno da će svako onečišćenje koje utječe na zdravlje faune tla, poput gujavica, imati snažan učinak na druge aspekte ekosistema tla, posebno na rast biljaka.