Kako ćemo proizvoditi dovoljno hrane u svijetu bez dovoljno vode

Proteklog vikenda bio sam na Dravi i Dunavu. Ne izgleda obećavajuće. Dugotrajna suša i toplotni valovi snizili su vodostaje Dunava i Rajne na vrlo niske nivoe, stvarajući probleme za riječni promet, energetiku i turizam širom Evrope. Na Rajni, jednoj od najvažnijih evropskih prometnih ruta, brodovi zbog plitkog korita moraju smanjivati količinu tereta, što povećava troškove prijevoza i stvara probleme industriji.

Na Dunavu su posljedice vidljive u više država kroz koje rijeka prolazi. Niski vodostaji otežavaju plovidbu, ugrožavaju snabdijevanje i stvaraju probleme energetskom sektoru jer pojedine elektrane ovise o dovoljnoj količini riječne vode za hlađenje. U Nizozemskoj su zbog manjka vode uvedena i ograničenja korištenja vode, posebno u poljoprivredi.

A kod nas kiše ni na vidiku

U tekstu o filmu Mirasol - pogled prema suncu prisjetio sam se prizora koji sam zatekao u Santiagu, glavnom gradu Čilea, gdje me je umjesto rijeke Mapocho koja dijeli grad na bogati i siromašni, odnosno historijski i moderni dio, dočekalo gotovo prazno, betonirano korito. Sličan prizor vidio sam i u Malagi, gdje je Guadalmedina tokom mog boravka također ostala bez vode.

A kod nas kiše ni na vidiku.

A dok se posljedice suše sve češće osjećaju i u Evropi, pitanje budućnosti proizvodnje hrane postaje jedno od ključnih pitanja našeg vremena. Upravo se tom temom bavi knjiga Kraj obilja: Utrka za prehranu sve brojnijeg svijeta (The End of Plenty: The Race to Feed a Crowded World) autora Joela K. Bournea Jr., objavljena 2015. godine u izdanju W. W. Norton & Company. Knjiga povezuje budućnost svjetske poljoprivrede, sigurnost hrane i posljedice klimatskih promjena.

Bourne je agronom i novinar. Diplomirao je agronomiju na Univerzitetu North Carolina State, magistrirao novinarstvo na Univerzitetu Columbia, a dugi niz godina radio je kao saradnik časopisa National Geographic, izvještavajući o poljoprivredi, vodi, okolišu i prehrambenoj sigurnosti.

Glavno pitanje knjige jest kako prehraniti gotovo deset milijardi ljudi sredinom stoljeća, dok klimatske promjene, degradacija tla i nestašica vode otežavaju proizvodnju hrane. Bourne podsjeća da je Zelena revolucija u drugoj polovini 20. stoljeća zahvaljujući novim sortama, gnojivima, pesticidima i navodnjavanju omogućila najveći rast proizvodnje hrane u historiji, ali uz posljedice poput iscrpljivanja tla, prekomjerne potrošnje vode i onečišćenja okoliša.

Putovanje kroz više kontinenata

Kraj obilja temelji se na autorovim putovanjima kroz više kontinenata. Bourne obilazi poljoprivrednike, naučnike i istraživačke centre u Sjevernoj Americi, Evropi, Aziji i Africi, od ukrajinskih žitnih područja i kineskih instituta za očuvanje biljnih resursa do afričkih zajednica koje pokušavaju povećati proizvodnju uz ograničene mogućnosti. Kroz njihove priče pokazuje da za globalni problem prehrane ne postoji jedno rješenje.

Riža kao temelj civilizacija, ekonomije i društava

Velik dio knjige posvećen je klimatskim promjenama i njihovu utjecaju na poljoprivredu. Autor opisuje kako suše, toplotni valovi, poplave i ekstremni vremenski uvjeti već smanjuju prinose ključnih kultura. Upozorava da je poljoprivreda, iako ovisi o stabilnoj klimi, među sektorima koji su najizloženiji njenim promjenama. Budućnost proizvodnje hrane vidi u učinkovitijem korištenju vode, očuvanju tla i razvoju otpornijih sorti.

Jedna od vrijednosti knjige jest uravnotežen pristup. Bourne ne odbacuje moderne tehnologije poput precizne poljoprivrede, oplemenjivanja biljaka i navodnjavanja, ali razmatra i regenerativne modele, očuvanje lokalnih sorti te bolje upravljanje prirodnim resursima.

Suša nije neizbježna katastrofa

Posebno mjesto zauzima voda kao ključni resurs buduće poljoprivrede. Knjiga upozorava da se oko 70 posto svjetske potrošnje slatke vode odnosi na poljoprivredu te da će njena dostupnost sve više određivati gdje će biti moguće proizvoditi hranu. U Knjizi se navode primjeri područja koja se već suočavaju s dugotrajnim sušama i iscrpljivanjem podzemnih voda te ističe važnost prilagodbe klimatskim promjenama.

Sušu ne posmatra kao neizbježnu katastrofu, nego kao rizik kojim se može upravljati. Smatra da su ulaganja u praćenje klime, prognoze i planove prilagodbe jeftinija od saniranja posljedica velikih šteta.

Dodajte agroklub.ba u omiljeni Google izvor