Riža kao temelj civilizacija, gospodarstva i društava

Kada sam prošle godine gledao film o Kralju krompira, jedna od najfascinantnijih stvari koju sam tada zapamtio bio je podatak da postoji oko pet hiljada sorti krompira. Mislio sam da je to gotovo nevjerovatna raznolikost jedne kulture. Sve dok, pripremajući se za junakinju ovog teksta, nisam naišao na podatak Međunarodnog instituta za istraživanje riže (IRRI) da u svijetu postoji oko 100.000 različitih genetskih uzoraka i tradicionalnih tipova riže.

A ja sam mislio da postoje samo dvije - riža kratkog i dugog zrna.

Iako se smatra jednom od najjeftinijih osnovnih namirnica, japanski Kinmemai Premium otišao je u potpuno drugom smjeru. Cijena kilograma ovog luksuznog proizvoda iznosi oko 94 eura. Za kilogram riže. Posebnost je u tome što se proizvodi od kombinacije pet vrhunskih japanskih sorti, a zrna prolaze kroz poseban proces "poliranja" i odležavanja šest mjeseci prije prodaje. Navodno se svako zrno ručno odabire.

Hrana za polovinu svjetskog stanovništva

Riža je jedna od najvažnijih poljoprivrednih kultura u historiji čovječanstva. Danas je osnovna hrana za više od polovine svjetskog stanovništva, ali njezin značaj daleko nadilazi prehranu. Kroz hiljade godina oblikovala je krajolike, privrede, društvene odnose i kulture čitavih regija, posebno u Aziji. Knjiga "Riža: Primarna roba" (Rice: The Primary Commodity) autora Anthonyja Johna Heatona Lathama, ekonomskog historičara sa Univerziteta Swansea, prvi put je objavljena 1998. godine.

U svojim radovima istraživao je kako su trgovina, novac, kapitalizam i kolonijalne veze utjecali na Afriku, Aziju i druge dijelove svijeta - od trgovine palminim uljem i rižom do šire uloge poljoprivrednih roba u globalnoj privredi. U ovoj knjizi nastavio je taj pristup, posmatrajući rižu ne samo kao prehrambeni proizvod nego i kao robu koja je kroz historiju oblikovala privrede, društvene odnose i međunarodnu trgovinu.

Riža - simbol plodnosti, bogatstva i sreće

Autor kroz historijski i antropološki pristup pokazuje kako se razvoj društava u mnogim dijelovima Azije ne može razumjeti bez razumijevanja njezinog uzgoja. Za razliku od nekih drugih žitarica, ova kultura zahtijeva veliki angažman ljudskog rada, precizno upravljanje vodom i složene sisteme proizvodnje. Zbog toga su se oko nje razvijale čitave zajednice, tradicije i oblici saradnje među ljudima.

Jedna od glavnih tema knjige jeste odnos između uzgoja i vode. Tradicionalna proizvodnja na poplavljenim poljima zahtijevala je izgradnju kanala, nasipa i sistema za navodnjavanje. Takvi zahvati često su nadilazili mogućnosti pojedinačnih porodica, pa su stvarali potrebu za organiziranim zajednicama. U mnogim azijskim društvima upravo je zajednički rad na poljima postao temelj društvenih odnosa.

Snažan trag u zemljama Azije

Posebno snažan trag ostavila je u historiji Kine, Japana, Koreje i zemalja jugoistočne Azije. U Kini je stoljećima bila temelj prehrambene sigurnosti i jedan od glavnih pokretača razvoja gusto naseljenih područja na jugu zemlje. Sistemi navodnjavanja i intenzivna proizvodnja omogućili su rast stanovništva, razvoj gradova i jačanje državne uprave, dok je sama kultura uzgoja postala simbol blagostanja i stabilnosti.

U Japanu nije bila samo osnovna namirnica nego i važan dio kulturnog identiteta, društvenog statusa, vjerskih običaja i tradicije. Njezin uzgoj snažno je utjecao na organizaciju sela, zajednički rad i odnos ljudi prema prirodi. U Koreji je stoljećima bila središte poljoprivrede i svakodnevne prehrane. Tradicionalna polja zahtijevala su saradnju cijelih zajednica, a način proizvodnje oblikovao je ruralni život i odnose među stanovnicima sela.

Posebna poglavlja autor posvećuje i Vijetnamu, Tajlandu, Indoneziji, Indiji, Filipinima, Mjanmaru, Bangladešu i Šri Lanki, ali i Sjedinjenim Američkim Državama, Australiji, Brazilu, Urugvaju, Argentini i Peruu, istražujući ulogu ove žitarice u njihovom historijskom, privrednom i društvenom razvoju. Tako je, naprimjer, u Vijetnamu snažno utjecala na krajolik i privredu, posebno u deltama Mekonga i Crvene rijeke. Plodne nizine i razvijeni sistemi navodnjavanja omogućili su višestruke žetve godišnje, pretvarajući zemlju u jednog od najvećih svjetskih izvoznika.

Knjiga se bavi i načinom na koji su se sorte mijenjale kroz historiju. Ljudi su hiljadama godina birali biljke s boljim prinosima, većom otpornošću na bolesti ili boljom prilagođenošću određenim uslovima. Taj proces doveo je do velikog broja lokalnih sorti prilagođenih različitim klimama i krajolicima. Danas moderna poljoprivreda često favorizira nekoliko visokoprinosnih sorti, što otvara pitanja o gubitku genetske raznolikosti.

Total Tractor! Bogat vodič kroz fascinantan svijet mašina koje su promijenile poljoprivredu

U mnogim zemljama to je značajno povećalo proizvodnju i pomoglo u smanjenju gladi, ali je istovremeno otvorilo pitanja o ovisnosti poljoprivrednika o skupim ulaznim materijalima, degradaciji tla i problemu vodnih resursa. Jedna od vrijednosti ove knjige jeste to što pokazuje da poljoprivredne kulture nisu samo proizvodi. Iza svake biljke postoji historija ljudi koji su je uzgajali, prilagođavali i koristili. Riža je primjer kulture koja je oblikovala čitave civilizacije - utjecala je na način gradnje naselja, raspodjelu rada, prehrambene navike, privredu i političke odnose.

Kako očuvati prirodne resurse?

Iako je napisana prije gotovo tri desetljeća, ova knjiga dobiva dodatnu važnost jer postavlja pitanje kako proizvesti dovoljno hrane za rastuće stanovništvo, a pritom očuvati prirodne resurse. Uzgoj troši velike količine vode, a poplavljena polja proizvode i značajne količine metana, stakleničkog plina koji doprinosi klimatskim promjenama.

Dakle, ovo nije samo knjiga o riži, nego je, između ostalog, i historijska priča o tome kako je jedna kultura oblikovala privrede i društva te kako poljoprivreda nikada nije samo proizvodnja hrane, nego i historija, kultura i način života.

Dodajte agroklub.ba u omiljeni Google izvor