• Klimatski ciljevi
  • 14.10.2020. 07:30

Azotna đubriva prijete klimi, zamjene nema, a hranu moramo proizvoditi - kako dalje?

Emisije N2O iz poljoprivrede porasle su za 1,4% godišnje. Naučnici tvrde da postoji mnogo prostora za poboljšanje učinkovitosti njegove upotrebe, uključujući vrijeme, brzinu i način primjene na biljke i tlo.

Foto: Bigstock/artursfoto
  • 54
  • 285
  • 0

Sve veća upotreba đubriva na bazi azota za proizvodnju hrane povećava emisije azotnog oksida (N₂O), manje poznatog stakleničkog plina, tako prijeteći naporima da se globalno zagrijavanje održi na međunarodno dogovorenim granicama, upozorili su naučnici u studiji objavljenoj u časopisu Nature.

Ovu je materiju stvorio čovjek, a oštećuje ozonski omotač Zemlje. Njegov nivo u atmosferi porasla je za 20% od 1750. godine, dok su emisije porasle za 30% posljednje četiri decenije i to zbog ljudske aktivnosti.

Fokus u suzbijanju emisija plinova koji zagrijavaju klimu je do sada uglavnom bio na ugljikovom dioksidu i metanu, a stručnjaci smatraju da je N₂O zanemaren.

Rastu emisije zbog sve veće primjene đubriva

U petogodišnjoj studiji, naučnici iz 48 institucija širom svijeta mjerili su i izračunavali prirodne i ljudske izvore emisija N2O od 1980. do 2016. godine. Otkrili su da su one iz poljoprivrede porasle za 1,4% godišnje.

Iako su azotna đubriva presudna za povećanje produktivnosti usjeva i poboljšanje sigurnosti hrane širom svijeta, ona mogu uzrokovati velike ekološke izazove. U stratosferi, N₂O se može razgraditi i stvoriti druge molekule koje uništavaju ozonski omotač koji štiti planetu od ultraljubičastog zračenja. Kao zagađivač klime, ovo hemijsko jedinjenje zadržava se u atmosferi nekad i decenijama.

Nije samo poljoprivreda kriva za emisije metana, tu su i fosilna goriva

"Nemamo zamjenu za azotno đubrenje, a biljkama je potreban taj element jer pokušavamo proizvesti puno hrane na malom području", rekao je Canadell iz australijske Organizacije za naučna i industrijska istraživanja Commonwealtha.

"No, postoji mnogo prostora za poboljšanje učinkovitosti njegove upotrebe, uključujući vrijeme, brzinu i način primjene na biljke i tlo", dodao je.

Zbog N₂O temperature bi mogle porasti za 3°C?

"Ako se emisije ne smanje, prosječne globalne temperature mogle bi porasti za čak 3°C", napomenuo je koautor Parvadha Sintharalingam sa britanskog Univerziteta East Anglia.

Pariški sporazum iz 2015. godine o klimatskim promjenama obvezao se ograničiti globalno zagrijavanje ispod 2°C kako bi se izbjegli najgori uticaji klimatskih promjena, za koje stručna javnost kaže da bi mogle uključivati ​​nestašicu hrane i vode te masovno raseljavanje.

"Ova studija poziva na hitne mjere za kontrolu emisija N₂O. Ako to ne učinimo, da bismo postigli pariške ciljeve, morati ćemo još strože kontrolisati druge stakleničke plinove poput CO₂ i metana", upozorio je Suntharalingam.

Jedino Europa smanjila emisije

Najveći regionalni doprinos globalnim emisijama N₂O su Istočna Azija, Južna Azija, Afrika i Južna Amerika, a Brazil, Kina i Indija bilježe najveći rast, navodi se u studiji.

Europa je jedina regija koja ih je uspješno smanjila tokom posljednje dvije decenije, prema Wilfriedu Winiwarteru, višem istraživaču u Međunarodnom institutu za primijenjenu sistemsku analizu sa sjedištem u Beču.

Dodavanje kamene prašine u zemlju povećava plodnost i smanjuje globalnu emisiju CO2?

Prema studiji, emisije ovog hemijskog jedinjenja iz europskih poljoprivrednih zemljišta smanjile su se za 21% između 1990. i 2010., a one iz postrojenja azotne kiseline u državama članicama EU smanjile su se s 11 na 3% između 2007. i 2012.

Mjere koje su ih smanjile uključivale su napore na redukciji onečišćenja podzemnih voda uzrokovanih ulaskom azota u rijeke i tehnologiju koja omogućava precizniju primjenu đubriva. "Europa je takođe instalirala opremu za suzbijanje emisija iz industrijskih postrojenja koja proizvode azotnu kiselinu", zaključio je Winiwarter.


Tagovi

N2O Azotov oksid Azotna đubriva Pariški sporazum Klimatski ciljevi Globalno zagrijavanje


Autorica

Martina Popić

Više [+]

Magistra agronomije sa specijalizacijom zaštite bilja.