Sretan Božić! Bogata trpeza i poštovanje običaja

"Dolazi Božić bijeli, 
i kod mene će možda 
neko od starih doći."

Adi Endre 

Ko danas slavi Božić, neka ga slavi u zdravlju i veselju. Kod poljoprivrednika je, kao i obično, zadržano poštovanje svih starih običaja (raj za etnologe) i bogata trpeza. Prije Božića se posti četiri sedmice i pale se, jedna po jedna, četiri adventske svijeće, postavljene u krug od zimzelena. Sva velika i mala spremanja obavljena su ranije, jer na Badnji dan i Božić ništa ne smije da se radi, osim poslova obaveznih u poljoprivrednom domaćinstvu - životinje svakako moraju biti nahranjene, napojene i otimarene.

Božićno drvce: Koje se duže drži, a koje najviše miriše?

U kuću je za Badnji dan unijeto zimzeleno drvo, jela, bor ili mirisna smreka, negdje hrastova grana ili sasvim drugo drvo ali obavezno okićeno raznim ukrasima. Prema prvobitnom običaju, drvo je nekad kićeno crvenom vunom, samo, to je tako davno bilo da ne pamte ni najstariji. U međuvremenu, naročito od sredine devetnaestog vijeka, razvila se čitava industrija ukrasa za božićno drvo među kojima su svakako najdragocjeniji oni ručno izrađeni, u poljoprivrednom domaćinstvu u toku dugih poznojesenjih i zimskih sedmica.

Betlehemci ili vertepaši u posjeti

Na Badnji dan 24. decembra žene pripremaju gurabije, čorbu, rezance sa makom, suhe šljive u kompotu, razna jela od ribe, a neko iz kuće isiječe jabuku na onoliko dijelova koliko ima ukućana odvajajući s tugom i poštovanjem jedan dio za pokojne. Uz ovo slijedi priča: "ako u životu zalutaš, sjeti se onih s kojima si dijelio jabuku i to će te vratiti na pravi put". Pod veliki sto stavlja se slama, suha djetelina, velika činija kukuruza i konjski am, sve radi plodnosti i napretka u kući.

Dolaze u posjetu "betlehemci" ili "vertepaši", grupe djece i mladih ljudi, koji prikazuju Hristovo rođenje, djevojčice obučene u bijelo i sa anđeoskim krilima na ramenima, momci prerušeni u pastire sa ogromnim opaklijama i štapovima, kojima udaraju dok izgovaraju blagoslove i dobre želje prema prastarom tekstu, sačuvanom kroz mnogo generacija. Svi ostaju budni dugo, jer od uzbuđenja ne mogu da spavaju. Običaji, iako su isti, razlikuju se u detaljima od mjesta do mjesta (još jedan raj za etnologe).

Negdje guska negdje kokoš

Najveća je radost, ne samo za djecu nego i za odrasle na selu - kad na Božić padne snijeg - Božić nam dođe na bijelom konju, jer je to predznak bogate i rodne godine. Uveče, pred Božić, vjernici odlaze u crkvu, na tri božićne mise, od kojih je najvažnija "ponoćka", poslije koje se ljudi rukuju sa svima oko sebe, čak i sa potpuno nepoznatima, želeći im mir i radost, zdravlje i uspjeh. Svi nastoje da se svečano obuku, svaki domaćin i domaćica trudi se da počasti goste najljepše ispečenim prasetom i najšarenijim kolačima.

Sobna smreka - zamjena za božićno drvce

U nekim selima peče se guska, negdje kokoš, ali božićna trpeza svakako bude izobilna i raznovrsna. Istraživači su zapazili da poneki stariji ljudi za Badnji dan pa sve do božićnog ručka neće da uzmu ni zalogaj nikakve hrane, a neki čak ni vodu. Zato za ručak čitav spisak jela čeka ukućane i goste, slana predjela, supa, sarma, meso na sto načina, torte i kolači, žerbo kocke, sitni kolači, sve uz vino, naročito crno.

Poslijepodne se ide u posjete i u čestitanje, najprije kod rodbine i kumova, a svi dobijaju poklone, naročito djeca i veče se provodi u krugu najbližih. Kad praznik prođe, nastavljaju se svi svakidašnji poljoprivredni poslovi.