Protiv poplava tajnim igrama sa kutlačama

Višak i manjak vode jednako su nepovoljni za poljoprivredu i poljoprivrednike. Međutim, suša je kroz vjekove uvijek pružala priliku da se seljaštvo okupi pogođeno zajedničkom nevoljom pa da izvede čitav spisak starih običaja i rituala, ne bi li spas s neba konačno stigao. Od litija i molitvi, koje izvodi svako prema svojoj vjeri, uz prisustvo sveštenika ili cijelog sela (čak i stanovništva više sela) do prijehrišćanskih običaja, dodolske igre, polivanja svih poljoprivrednih alatki vodom, ljudi su očekivali da kiša konačno padne i kad bi počela, nesumnjivo su osjećali zahvalnost i olakšanje.

Obrnut običaj - ne postoji

Nema nikakve obrnute dodolske igre za zaustavljanje preobilnih padavina. Kiše koje padaju sedmicama, kao što se upravo dešava, bez sumnje bi veoma uplašile nekadašnje poljoprivrednike, tako da bi selom ubrzo krenule glasine o mogućem potopu. Ima biljaka, naročito povrtlarskih kultura, kojima svakodnevno zalivanje ne smeta, naprotiv; ali, obilne padavine, s pljuskovima i olujama, ne pogoduju većini usjeva.

Narodna vjerovanja i postupci u slučaju suše

Nekadašnji poljoprivrednici nisu imali previše načina odbrane od "blagodati" koja stiže s nebeskih visina u vidu preobilne kiše. Nesumnjivo su očajavali, molili se, ali, nisu izvršavali obrede za prestanak pljuska. Razlog? Strah, naravno: ako ljudi mole ili poduzimaju neke postupke da kiša stane - ćudljive sile nebeske mogu da se uvrede i da pošalju još jači pljusak, ili, naprotiv, da potpuno "zatvore nebeska vrata" tako da udari suša i dokrajči sve što višak vlage još nije uništio.

Zato su seljaci održavali kanale za odvođenje vode sa njiva i kopali nove. Posjetili bi groblja i molili pokojnike da zaustave kišu, jer su, u staroj religiji, preci zaduženi za količinu padavina koja treba da donese blagodat potomcima.

Običaj o kojem se ne govori

U krajnjem slučaju, u selima oko Đerdapske klisure, okupile bi se, negdje van sela, noću, starije žene da izvedu vrlo star i tajanstven obred: naoružane velikim kutlačama, formirale bi krug i odigrale neku vrstu kola i to "gluhog", bez muzike, bez pjesme, bez ikakvog zvuka, osim zveckanja već pomenutih kutlača. Igru nije smio da vidi niko nepozvan, sve se odigravalo u najvećoj tajnosti, a učesnice do sutra ujutro ne bi smjele da progovore ni riječ.

O ovom običaju ni etnolozi nemaju mnogo da izvijeste niti su imali prilike da ga proučavaju, pošto ljudi koji vjeruju u djelotvornost ovakvih postupaka - ne žele da pričaju o njima. 

Uz bent, niz dolmu

Kao što mogu da unište usjev, preobilne padavine mogu da izazovu poplavu. Ako kiše potraju dugo, nivo svih tekućih voda raste, a mnoga sela nalaze se suviše blizu rijeke ili potoka, bez regulisane odbrane od poplave. Rječica koju djeca mogu da pregaze, a da se previše ne skvase može da poraste do nivoa katastrofe, naročito ako je u nju tokom sušnih perioda ubačeno dovoljno smeća, šuta, starih frižidera i veš mašina koje ne rade.

Kuda ću sa šutom ili starudijom iz podruma? U kanal, šumu, rijeku

U Vojvodini je, naprotiv, baš zbog velikih rijeka koje su svake godine mogle da izazovu poplavu (Tisa je predstavljala pravu opasnost) u davna vremena napravljena odbrana od visoke vode. Svako mjesto dovoljno blizu rijeka ima svoj nasip, "bent" ili "dolmu", podignutu u doba Habzburga ili mađarskih kraljeva, koju su svi stanovnici održavali prema mogućnostima, a za oštećenje nasipa važile su stroge kazne.

Zemlja i sav rod na njoj, naselja, ljudi, stoka, sve je zavisilo od njih, naročito kad voda naraste i stariji počnu da se podsjećaju visokih vodostaja koje pamte iz djetinjstva. 

Obično je dovoljno da kiša ne pada dva, tri dana, pa da strah od vode prođe. Tada se obično pristupalo procjeni štete.