Prije ili kasnije doći će na red i C02 porez na biftek. On je na vrhu liste ugrožene hrane zbog evolucijskih slabosti sistema probave goveda, klimatskih promjena i EU regulative. Teške odluke su pred svima nama.
Potaknut informacijama da će Danska biti prva zemlja koja uvodi porez na krave, odlučio sam sublimirati malo više informacija o toj temi. Vjerujem da kod ovako složenih i osjetljivih tema prije svega treba razumjeti razloge zašto se nešto radi, a zatim i posljedice toga na buduća tržišna kretanja.
Nakon takvih naslova svaki od vlasnika farmi krava ili ovaca se mora zapitati ima li budućnost kao proizvođač mesa ili mlijeka i koja potražnja će postojati nakon što okolišnim porezima opteretimo ovu već slabo profitabilnu, a kapitalno zahtjevnu proizvodnju.
Već neko vrijeme zanimaju me klimatske promjene i njihov utjecaj na poljoprivredu i svakodnevni život. U nekoj tački oko 2020. godine dogodio se klik u glavi i od tada sam shvatio da je to bitka u kojoj ne smije biti isključenih i nezainteresiranih. Očito je da živimo u svijetu koji se mijenja i još za vrijeme moje generacije će promjene klime imati značajan utjecaj na naše svakodnevne živote. U mom slučaju to vjerojatno znači da ću picigin igrati već u maju i da će mi masline za 20 godina teško opstajati ako se ne pobrinem pripremiti tlo i navodnjavanje.
Sve o tome je rekao futurist Korado Korlević, čije priče rado slušam i mislim da bi bio sjajan ministar obrazovanja. Drugo, kako sam oduvijek fasciniran efikasnošću i optimizacijom, vrlo interesantna mi je tema koliko su neke životinje efikasne u pretvaranju hrane u meso. Probavni sistemi različitih vrsta bitno su različiti, a s time i njihova efikasnost. S tim je povezana tema koliko određena vrsta životinja odnosno njihov probavni sistem proizvodi stakleničkih plinova. U pravilu su oni manje efikasni veći zagađivači – troši se više energije i nastaje više nusproizvoda.
Treće, očito je da Evropa ima od svih zemalja/kontinenata najviši nivo posvećenosti zaštiti okoliša i očuvanju ekosistema. Vidljivo je to u svakodnevnim pravilima i ograničenjima koja se nameću poljoprivrednicima kao što su zaštitna sredstva, gnojiva, plodoredi, obrada tla, zaštita leptira i pčela... i u svakodnevnom životu od čepova na bocama, EURO normi za dizel motore ili subvencija za termofasade ili fotonaponske elektrane.
Kad se te tri priče spoje u jednu, dođemo do priče o upitnoj budućnosti bifteka. Jer kako je rekao g. Korlević, mi smo u tački bez povratka i prije ili kasnije doći će na red i C02 porez na biftek. Neki briselski birokrat će kupovati još jedno četverogodišnje mazanje očiju i donijeti propis o porezu na pečenu janjetinu. Time će se spasiti klima, a ugasit će se stotine fabrika sreće. Uvoznici rumunske janjetine već lani počeli su se pripremati na uvoz humusa i vegeburgera.
Idemo redom. Prvo, utjecaj poljoprivrede na stakleničke plinove odnosno klimatske promjene. Tu činjenice pokazuju sljedeće:
A kakav je utjecaj pojedine vrste hrane (meso, jaja, mlijeko, riža...) na C02 emisije? Loši momci su naravno meso i mlijeko goveda, ovaca i koza. Dobri momci su sve žitarice i piletina, jaja. Iliti, loše cure su naravno meso i mlijeko goveda, ovaca i koza. Dobre cure su sve žitarice i piletina, jaja.
Složenija slika koja uključuje cijeli lanac stakleničkih emisija od polja do krajnjeg kupaca - korištenje tla, proizvodnju, prehrambenu industriju, transport, maloprodaju i pakiranje, isto kazuje - opet bifteci pobjeđuju.
Probavni sistem peradi najučinkovitiji je stroj za pretvaranje proteina, ugljikohidrata i masnoća u meso. Poslije njih su svinje, a debelo iza toga preživari - junetina, janjetina, kozletina. Ta učinkovitost najpreciznije se definira parametrom koji se zove FCR feed conversion rate. Odnosno na našem konverzija - koliko kg kukuruza treba dati svinji za kilogram prirasta mesa (kg žive svinje). Stvari postaju kompliciranije kad shvatite da se svinje mogu hraniti na milion načina i da svaka ta hrana ima % vlage koji može jako varirati ovisno radi li se o žitaricama sa samo 13% vlage ili silaži sa čak 70% vlage.
Ali ako idemo nazivnik svesti na suhu hranidbu s potpunim krmnim smjesama na bazi žitarica i uljarica dođemo do podataka da je konverzija kod peradi ispod 2, kod svinja ispod 3 a kod preživara preko 5. Odnosno 5+ kilograma hrane za 1 kg žive junetine.
Osim FCR parametra, drugi bitan faktor je iskoristivost žive životinje - randman. A on je kod svinja i pilića bliže 80%, a kod goveda bliže 60% žive mase. I tu su krave neefikasnije, pogađate imaju veće probavne organe. U kravine želuce može stati zapanjujućih 100 litara.
Ispred peradi po efikasnosti su samo insekti, ali to je priča koja tek treba biti ispričana.
I na kraju, Zajednička poljoprivredna politika nameće sve veće restrikcije poljoprivrednicima u EU, a čiji je cilj očuvanje okoliša i smanjenje klimatskih promjena. Jedna od stvari radi kojih volim EU je njena odgovorna klimatska politika. Uvijek može bolje, ali nemojmo cjepidlačiti sve je to proces. A ako je Korado u pravu, ionako je prekasno samo je pitanje jesmo li uvalili djecu ili unuke.
Jasno je s obzirom na utjecaj poljoprivrede da će prije ili kasnije u EU na red za smanjivanje kvota i nametanje CO2 poreza doći i poljoprivreda. Došla bi i ranije da nisu EU poljoprivrednici tako dobro organizirani i spremni glasno braniti svoje interese. Svi znaju da će takva reforma značiti traktore na ulicama Brisela, Francuzi će ih prvi okupirati, a siguran sam da će i hrvatska ekipa poslati svoje interventne protestne konjske snage.
A kad se napokon u krvlju uguše protesti i CO2 porez dođe do poljoprivrede krenut će se logično od sektora gdje se radi najviše štete za okoliš - od sektora govedarstva, ovčarstva i kozarstva. Može se pročitati i budući model. Danci su najavili od 2030. godine uvođenje poreza na krave u iznosu oko 100 EUR/kravi. Tačnije: "According to the plan, farmers would pay about $43 per metric ton of carbon dioxide equivalent produced by their livestock”
Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovom blogu.
Nema nikakve sumnje, ostali će u desetljeću koje slijedi pratiti hrabru i odgovornu dansku politiku, brže ili sporije ovisno o tome koliko im je sektor goveda bitan za nacionalnu ekonomiju.
Šta će biti s biftekom? Bit će sve skuplji, i sve više će dolaziti na stolove Evropljana iz Južne Amerike, oni si zaštitu okoliša još ne mogu priuštiti. Postat će hrana za superbogate, meso i riba za bogate, a sirotinja neka jede kolače.
Tagovi
Autor