Tlo vam je kiselo? Evo koje biljke možete posaditi

Mnogi proizvođači suočavaju se s problemom niskog pH tla, odnosno kiselog tla. I dok su neka po prirodi takva (pseudoglej, lesivirana zemljišta) kod većine, kiselost dolazi uslijed dugotrajnog intenzivnog đubrenja.

Iako ona vrtlarima predstavljaju pravu noćnu moru, popis biljaka pogodnih za ovakvu zemlju i nije toliko dosadan koliko mislite i svako može naći barem jednu ili čak više njih za uzgoj.

Đubriva koja treba izbjegavati

Ova vrsta tla direktno je povezana sa sadržajem azota i kalcija. Uslijed iznošenja poljoprivrednih proizvoda te erozije i ispiranja u dubljim slojevima smanjuje se količina kalcija. Koliko će se on ispirati, zavisi od tipa tla te usjevu koji se uzgaja, a njegov nedostatak osim u kiselosti ogleda se i na nestabilnoj strukturi kao i na lošem vodozračnom režimu. 

Unošenjem uree, amonij sulfata, amonij hlorida, amonij nitrata, kalijevog sulfata i kalijevog hlorida povećavate kiselost. Naime, azotna mineralna đubriva u tlu prelaze u nitratni oblik, a nitratni ioni ga zakiseljavaju.

U odnosu na azotna đubriva, fosforna i kalijeva imaju mali ili čak nikakav uticaj na pH tla, a najbolje đubrivo je ono fiziološki neutralno, KAN jer se njime ne mijena pH. 

Grmlje koje voli kiselo tlo

Grmlje koje voli kiselo tlo, a popularno je na našim područjima su japanska dunja (Chaenomeles japonica), hortenzija (Hydrangea), božikovina (Ilex aquifolium), rododendron (Rhododendron) i borovnica (Vaccinium myrtillus). 

Japanska dunja

Ova biljka potiče s Dalekog Istoka, iz Japan i Kine. Na našim prostorima se najčešće uzgaja kao ukrasna biljka ili živa ograda. Raste u vidu trnovitog grma i može dosegnuti visinu od jednog pa sve do tri metra.

Cvjeta obično krajem zime ili početkom proljeća i najprije se javljaju cvjetovi, a tek onda listovi. Nije zahtjevna za uzgoj, samo traži malo svježije plodno tlo i sunčan položaj jer voli direktno sunce. Ne treba je često zalijevati, a otporna je i na niske temperature te može podnijeti sušu.

Koje balkonsko cvijeće voli sunce, a koje hladovinu?

Hortenzija

Hortenzija je biljka koja treba puno vode. Grm joj raste u visinu i širinu do 200 cm, a  ima više od 75 vrsta koje cvjetaju prekrasnim kuglastim cvjetovima. Boja im zavisi od toga kakva je kiselost tla u kojem raste. Ako su plave glavice to znači da je tlo veoma kiselo (pH 3 - 4,5) odnosno da sadrži visoki udio aluminijevih soli. Na neutralnom do alkalnog tla (do pH 7) biti će ružičasti ili crveni dok je kod bijelih ph neutralan.

Kako promijeniti boju cvjetova hortenzije

Božikovina

Zelenika, bodika i božje drvce, još su neki od naziva za božikovinu. Spada u zimzeleno grmlje ili nisko drvo koje može doseći visinu od 5 - 10 metara. Što se tiče samog rasta, to je veoma spor i dugotrajan proces pa visinu od jednog metra dosegne u periodu od tri godine. Listovi su joj debeli, tamnozelene boje i sjajni. Kod mladih biljaka vrhovi listova su bodljikavi.

Cvjeta krajem marta i početkom aprila, a cvjetovi su joj bijeli i jednopolni. Plodovi su koštunice, crvene boje, a ako to dopuste ptice, sazrijevaju u novembru te ostaju na granama sve do proljeća. Božikovina je poznat božićni ukras. 

Rododendron

Ovu biljku karakteriše plitki korijen stoga se ne preporučuje saditi ga suviše duboko kao ni raskopavati tlo u blizini biljke, a odgovaraju mu prozračna mjesta koja nisu izložena direktnom suncu. Voli pH niži od 5, što znači da ga treba prihraniti s posebnim đubrivom namijenjenim kiselim biljkama.

Cvjeta od sredine aprila, neke vrste i sredinom ljeta, a nakon toga potrebno je ukloniti ocvale cvjetne glavice i suviše izrasle izbojke, kako bi iduće godine grm bio ponovno bogat.

Borovnica 

Grmolika biljka, ukusnog ploda, koja, zavisno od vrste, može izrasti i do nekoliko metara u visinu. Borovnica cvjeta u maju i junu, a njeni cvjetovi su oblika malih grozdova bijele ili ružičaste boje. Lišće je duguljastog i zašiljenog oblika.

Borovnica: Višegodišnja biljka, isplativa i nakon 50 godina uzgoja

Dozrijeva od juna do sredine septembra. Plod je bobica prečnika 5 - 10 mm, tamnoplave do crno-ljubičaste boje. Kiselost tla ovoj biljci je vrlo važan faktor.  Preporučen pH za borovnicu je između 3,4 i 6,5 dok se vrijednosti od 4 - 5,2 smatraju idealnima za njen uzgoj.

Idealno drveće za ovu zemlju

Najpopularnije drveće koje voli ovakvu vrstu zemlje su bijela topola (Populus alba), crnika (Quercus ilex), bijela vrba (Salix alba) i oskoruša (Sorbus domestica). 

Bijela topola

Bijela topola je listopadno stablo iz porodice vrba. Raste na obalama rijeka, na vlažnim mjestima. Rasprostranjena je širom Europe, Azije i sjeverne Afrike. Kora joj je bijele boje, a može narasti do 35 metara. Dvodomna je biljka, njeni muški i ženski cvjetovi se nalaze na posebnim stablima i mogu biti crvene i zelene boje, a sakupljeni su u dlakave rese tzv. mace.  

Crnika 

Drvo crnika raste na području mediteranskih zemalja, a krase ga tamnozeleni, sjajni listovi. Ima cvjetove koji cvjetaju u aprilu i maju, a pčele sleću na njih te tu mogu skupiti mnogo peludi. Žirevi koji su jestivi dozrijevaju u septembru i oktobru.

Bijela vrba

Ovo je stablo rasprostranjeno u srednjoj i južnoj Europi, središnjoj Aziji i sjevernoj Africi. To je drvo koje može narasti 20-30 metara, a grane su mu prekrivene bjelkastom korom, po čemu je i dobilo ime. Za ljekovite svrhe koristi se kora stabla i grana koja se obično sakuplja u proljeće. Sjecka se i sprema u posudu na suho i tamno mjesto kako bi se što dulje očuvala njena ljekovitost.

Napravite sami biljne kapi - poznatije kao biljna tinktura

Oskoruša 

Kod nas se oskoruša danas jako rijetko uzgaja i nažalost sve više izumire jer se u prirodi teško razmnožava. Cvjeta u maju ili junu, a cvjetovi su bijeli i u grupi. Plodovi su jabukolikog ili kruškolikog oblika, a od njih se može praviti kompot, rakija i liker. Prilagodljiva je za različita podneblja, na zapuštena i suha zemljišta, a jedino je važno da ima dovoljno svjetlosti. Otporna je na sušu i niske temperature.