Dane Čudić vlasnik više od 1.000 vrsta kaktusa

Ljubitelji cvijeća kaktuse ili vole ili ne vole. Gotovo da nema sredine. Oni kojima su bodljikavi ljubimci prirasli za srce uglavnom samo njih uzgajaju i gotovo ritualno se brinu o njima. Ponosni su na svaki primjerak i izlažu ih sa posebnom pažnjom. Vole da pričaju o njima i po pravilu znaju sve o svakom primjerku iz svoje kolekcije.

Takav je i Dane Čudić iz Kragujevca, u susjednoj Srbiji. Biljke koje u sebi sakupljaju vodu i mogu da prežive dugi vremenski period bez ove tekućine su njegova velika ljubav. I hobi su mu i posao. Ima više od 1.000 vrsta kaktusa u svojoj kolekciji i sa velikim pijetetom priča o svakom primjerku. Gotovo u detalj zna koliko je svaka biljčica posađena, odakle potiče, koliko može da naraste, kako se ponaša u prirodnom okruženju, koliko puta o toku života cvjeta.

Kaktusi kao kutak egzotike u domu

Kaktusi neočekivano postali popularni  

Među sukulentnim biljkama kaktusi koji su najzastupljeniji i najpopularniji. "Mogu reći da su posljednjih godina u trendu i potražnja za njima je zaista velika. Ne znam da li je to naglo probuđena ljubav ili zato što svako voli da ima nekakvo zelenilo u kući, a kaktusi ne zahtijevaju naročito održavanje, pa su im zbog toga prihvatljivi", objašnjava Dane Čudić neočekivanu popularnost bodljikavih biljaka.

Ovaj ljubitelj i strastveni uzgajivač kaktusa kaže da preko zime, kada su u periodu mirovanja, biljkama nije potrebno nikakvo zalivanje i prihranjivanje koje se gotovo obavezne kod drugih vrsta biljaka.

"S druge strane zauzimaju malo prostora i ne zahtijevaju poseban supstrat. U pitanju je obična zemlja koja se pomiješa sa kamenčićima, pijeskom ili glinom. Potrebno je da se taj supstrat propustan, da se voda ne bi zadržavala", kaže Čudić.

Čemu služi Taština stolica?

Čudić ima preko 1.000 vrsta kaktusa u svojoj kolekciji i nekoliko hiljada malih saksija u kojima rastu ove, za naše podneblje, neobične biljke. Ali među svim tim primjercima izdvaja se jedan, i po veličini, i po ljepoti, ali i po nazivu.

"Kaktus koji prvo privlači pažnju je pod nazivom Taština stolica. Tako su ga kolokvijalno nazvali u Njemačkoj, a onda je u prevodu kod nas dobio taj naziv. Imam ga više od 20 godina. I još nije procvjetao. Pojedini uzgajivači kažu da cvjeta jednom u trideset godina, pa se nadam da ću uskoro vidjeti taj cvijet. U svom staništu i zemlji porijekla, Meksiku, može da živi i 150 godina. U prirodi dostigne 1,5 do 2 metra u promjeru i može da teži oko tonu i po. Kažu da su ga plemena koristila prilikom žrtvovanja ljudi", dodaje Dane.

Kako su ih koristili plemenski ljudi u žrtvovanju nije poznato, ali udomaćeni naziv ništa ne sluti na dobro. Ipak, ovaj uzgajivač i prije svega ljubitelj kaktusa ne pridaje veliki značaj ovoj lakonskoj konotaciji. Za njega je ovaj kaktus primjer upornosti, posvećenosti i strpljivosti. I to ne samo u uzgajanju kaktusa, već i u životu.

Cijena ovako dugo i pažljivo gajenog kaktusa na tržištu zavisi odakle potiče.

"Ako se uvozi iz Španjolske gdje se uzgaja industrijski, onda ima nisku cijenu. Ovakvi primjerci bi bili od 15 do 20 hiljada dinara (900 do 1200 KM, op.u.). Ako bi nekim slučajem neko imao ovaj kaktus koji je rastao u  prirodnim uslovima, koštao bi daleko više, jer u svom staništu dosta sporije raste", navodi Čudić.

Iz ljubavi prema kaktusima razvila vlastiti posao

Kako "ne ubiti" kaktus? 

Ovaj uzgajivač savjetuje one koji odluče da u svoje kuće unesu kaktuse da vode računa da ne dobiju "ubijen kaktus". To se dešava ili zbog zanemarivanja ili zbog previše brige. Kaktusima je potrebno što više svjetla da bi rasli i cvjetali, ali ne smiju da budu izloženi jakom suncu po čitav dan. Idealna pozicija je prozor, balkon ili bašta na jugoistočnoj strani. Kaktusi se na svjetlo poslije zime iznose postepeno, a sa prvim vrućinama sklanjaju sa direktnog sunca. Umjetno svjetlo pomaže, ali nikako ne može da zamijeni prirodnu svjetlost

Početnicima je najbolje da kupe supstrat za kaktuse u koji obavezno treba dodati grubi pijesak ili kamenčića kako bi supstrat bio propusan. Supstrat treba da sadrži polovinu kamenčića i pijeska. Pogrešno je vjerovanje da kaktusima ne treba voda, ali je još gore ukoliko se stalno zalivaju.

"Više kaktusa ugine zbog viška nego zbog manjka vode. Zemlja mora da se isuši između dva zalivanja. Što je biljka lisnatija, više joj vode treba, a treba znati i da se manja biljka isuši prije nego veća. Što su veće posude u kojima su biljke, to rijeđe treba zalivati", kaže Čudić.

Stubaste vrste treba saditi u saksije čiji je prečnik polovina visine biljke.