Puževe u vrtu otjerajte pomoću patki, a i neće vam dirati povrće

Nakon neuobičajeno hladnog proljeća, sa mnogo padavina i niskim jutarnjim temperaturama, konačno je otoplilo. Međutim, sada je već izvjesno da sezona kasni. Biljke koje više vole hladnoću su ipak uživale, tako da je bilo obilje salata, špinata, blitve, mladog luka, a i kupusnjače su imale sjajan start.

Pitali smo iskusnu vrtlaricu, Elviru Serdarević iz Sanskog Mosta da sa nama podijeli svoje provjerene načine, kako tokom smjene hladnih i toplih dana pomoći usjevima i na koji način. 

"Otpornije vrste hrabro su izdržale niske jutarnje temperature, ali su paprike i krastavci patili i tek posljednjih dana kreću s intenzivnim rastom. Ja sam im pomogla malčiranjem slamom i sijenom", otkriva naša sagovronica, dodajući da je za prihranu isključivo koristila prirodne pripravke i to zalijevanjem uz korijen biljke ili folijarno - po listovima, koristeći pumpu sa raspršivačem. 

U tu svrhu, kako kaže, upotrebljava fermentiranu otopinu od koprive, gaveza i preslice. "Nekada davno to sam bilje nastanila u mojoj avliji, a u rano proljeće ima dosta maslačka pa fermentiram i njega. Što se tiče paprika, njih često napadaju biljne uši, a ja ove godine prvi put nemam problem s tim", ističe Serdarević. 

Za zaštitu biljaka koristi i bioenzim, koji priprema po receptu Maida Maksumića iz Mostara. U ove svrhe mogu se upotrijebiti svi biljni ostaci iz kuhinje, ali kako je ona slaba na boje i mirise, priprema ga uglavnom od ostataka voća. Ističe da je miris neodoljiv, a usjevi bujaju pred vašim očima, ako ih zalijevate njime ili ga samo raspršite.

Biljne uši obožavaju lobodu

Objašnjava da je jednostavno među njima ostavila samonikle lobode jer nju biljne uši jako vole i napadaju nemilice, ali zato paprike ne diraju. Uslijed nepredviđenih hladnoća, pomenuto povrće jako pati, a mnogi opisuju kovrdžave ili požutjele listove, što odmah ukazuje da im fali nutrijenata. 

Prema riječima ove vrijedne žene, inače po zanimanju pedijatrice, općepoznato je da je kokošije đubrivo izvrsno za prihranu paprika.

"Ja ga ne koristim jer u avliji imam indijske patke trkačice, koje pola dana provode brčkajući se u bazenčićima raspoređenim svuda po dvorištu, vodu im mijenjamo svaku večer i njome zalijevamo paprike", odala nam je svoj tajni recept. Vrtlarenjem se bavi više od dvije decenije, ali svaki dan uči, a naučeno primjenjuje na vlastitim biljkama, a one zauzvrat daju bolje prinose. U vrtlarenju, kakvo ona provodi, nema hemije jer pokušava prihraniti i zaštititi biljke prirodnim metodama. 

"Biću iskrena i reći da se desi da budem sretna, ako samo ostane jedan plod jer ponekad insekti toliko napadaju da nema te prirodne tehnike koja je efikasna, a tu su i vremenske (ne)prilike, koje ne možemo predvidjeti. Najveći problem u vrtu mi predstavljaju puževi golaći. Probala sam gotovo sve načine za koje sam čula, pročitala, ali jednostavno ništa nije dalo efekta".

Puževi su je "natjerali" da istražuje još malo više pa je tako prije par godina čitala o indijskim patkama trkačicama koje se upravo hrane ovim štetnicima, tačnije golaćima.

Prvo operu puža pa ga onda pojedu

Naravno, kao i sve drugo i one su stigle do nas pa je prije par mjeseci kupila par i nazvala ih Roxy i Miro. Prije deset dana Roxy je postala mama, priča naša sagovornica, tako da sada ima osam preslatkih pačića. I zaista, osnovna hrana su im puževi golaći, a što je također važno - ne diraju povrće.

"Kljunom rove po zemlji i pronalaze ih, zatim ih brzo nose u bazen s vodom, gdje ispuštaju sadržaj iz usta, dakle puža i puno zemlje pa tek nakon što ga operu, pojedu ga. Primjetila sam da jedu i gliste, za kukce nisam sigurna, ali krtice su bezbjedne od njih", pojašnjava na koji način ovo djeluje. 

Organsko vrtlarenje puno je izazova. Potrebno je svakodnevno učiti, isprobavati, često po principu pokušaja i pogrešaka. "Kada vidim gdje sam pogriješila, iduće sezone probam nešto drugo. Sjajne su grupe na FB, gdje vrtlari razmjenjuju iskustva, uče kako pomoći svojim biljkama mnogim prirodnim metodama, poput malčiranja. Sadnja vrsta iz familije Pomoćnica spas su za povrće", napominje ova pedijatrica. 

Mi ne možemo otići u apoteku i tražiti sredstvo protiv neke bolesti ili štetočina, a zapravo i ne želimo. Želimo i uzgajamo zdrave, ukusne proizvode, kako kaže Elvira, prinos nikad neće biti kao u konvenvcionalnom uzgoju, ali to nije ni važno. Važno je šta naša djeca jedu, važan je biodiverzitet i kvalitet, a ne kvantitet. Takođe je bitno napraviti "pandemiju organskog vrtlarenja" i izliječiti planetu, zatrovanu svim mogućim otrovima, stvorenim i primjenjenim rukama čovjeka.

"Ovdje bih pomenula kampanju Ja sadim, a ti, koja je okupila ljude o kojima govorim, družimo se na FB, ali i uživo, razmjenjujemo sjemenke, iskustva. U mojoj avliji sam udomila mnogo biljčica iz cijele BIH, ali i isto tako slala sjeme, presadnice svima koji su to tražili. Nedavno sam bila kod Arijane u Sarajevu, ona ima čaroban urbani vrt i u njemu Elvirinu gredicu", navodi ova urbana vrtlarica.

Organski vrtlari su sretniji ljudi. Vjerujte, na nedavnom druženju kod Sanje Đermanoviću Ekohub Mostar, bilo je toliko radosti, smijeha, sreće, a nova druženja se planiraju, preporučuje naša sagovrnica svim zainteresovanim ovaj koncept poljoprivrede.

"Pozivam sve one koji još nisu probali uzgoj hrane na ovakav način, neka se pridruže FB grupi Ja sadim, a ti sigurna sam da će tamo naći potporu da krenu s uzgojem vlastite hrane, bilo na prozoru, kao moja kći Adna, u svom stanu u Sarajevu, bilo na balkonu, bašči ma gdje god ima mjesta. Sretnu i uspješnu vrtlarsku sezonu svima želim", za kraj poručuje ova svestrana žena.