• Vlastito povrće
  • 28.04.2021. 14:50
  • Sarajevo kanton, Federacija Bosne i Hercegovine, Sarajevo

Arijana Mangafić: Želim da inspirišem i druge da se pokušaju baviti vrtlarenjem

Ona je velika ljubiteljica prirode i biljaka i mnogima može da posluži kao inspiracija, kako od zapuštenog prostora stvoriti vlastiti vrt i u njemu uzgajajti voće i povrće.

Foto: Arhiva Arijane Mangafić
  • 1.507
  • 885
  • 4

Iako već drugu godinu živimo i radimo u vanrednim okolnostima, možemo reći da je iz ove pandemije proizašlo i nešto dobro, a to je povećan broj ljudi koji uzgajaju vlastito povrće. Ova pozitivna promjena naročito je zastupljena u urbanim gradskim područjima.

Arijana Mangafić, velika ljubiteljica prirode i biljaka, mnogima može da posluži kao inspiracija, kako od zapuštenog prostora stvoriti vlastiti vrt i u njemu uzgajati voće i povrće. Želja za vrtlarenjem javila joj se još u Americi, ali po povratku u rodno Sarajevo je i sprovela u djelo.

Kako kaže, iako je cijeli život osjećala ljubav prema svim živim bićima pa tako i biljkama, motivaciju da ih uzgaja dobila je tek u nekom stresnijem periodu svog života, kada je odselila u Kaliforniju. Također, prisjeća se kako je njena majka u ratu počela da se bavi time, iz potrebe za vlastitom hranom i terapijom protiv stresa. Arijana se 2009. godine  vratila u svoj grad, a prije sedam godina kupila je stan sa vrtom površine 50 metara kvadratnih, u sarajevskom naselju Dobrinja.

Dobar agronom na djeda

"Po struci sam informatičar, a baštovanstvo mi predstavlja svojevrstan kontrast ekranu, mišu i tastaturi, te me navodi da se krećem nakon osam do devet sati sjedenja pred računarom. Jedva dočekam da završim radni dan i vidim šta mi biljke rade, a nekad na uštrb ručka na pauzi se sa njima družim i lijepo odmorim", za Agroklub priča Arijana.

Iako gradsko dijete, djetinjstvo je rado provodila na porodičnom imanju, gdje su imali vikendicu. Uživala je biti okružena šumom i livadama, a sa oduševljenjem se prisjeća okusa voća i povrća koje su tamo uzgajali.

Jednostavno osjećam potrebu da uronim prste u zemlju, naglašava ova vrtlarica, ushićenje pri promatranju kako se biljke razvijaju i rastu, a tek u čupkanju plodova. "Možda je to nešto usađeno u mojim genima jer je moj djed sa mamine strane bio vrsni agronom. To nešto vrtlarsko je zrilo i odrastalo zajedno sa mnom i kad je bilo vrijeme jednostavno je proradilo, kao neki instinkt", objašnjava nam.

Najbolji je odmor uz biljke

Kompostirala je još za vrijeme boravka u Kaliforniji

Kada je 1996. godine odselila u Kaliforniju, s jedne strane je uživala u predivnoj klimi, a sa druge bila je prinuđena jesti hranu, koja je kako kaže "plastična". Tada se suočila sa činjenicama o zatrovanosti konvencionalno proizvedenih usjeva, kao i značaju organskih namirnica, te se zainteresirala za vlastiti uzgoj povrća. Mama joj je poslala knjigu o uzgoju biljaka, na osnovu koje se i sama učila ovome.

"Tu mi se dopala priča o takozvanoj kineskoj gredici ili humki. Na žalost, nisam nailazila na razumijevanje ili podršku u tome. Zadovoljila sam se cvijećem i malo jagoda u cvijeću, te jednom jedinom saksijom zasijanom blitvom", otkriva nam, dodajući da je razlog zašto samo jedna taj što je tamo bila jako rijetka u trgovinama. U nadi da će joj se ipak ostvariti ta želja, kompostirala je već tada, a kako nije bilo nade za gredicu te godine, kompost je otišao cvijeću i toj čuvenoj blitvi.

Njega je pravila od kuhinjskog otpada koji je ubacivala u polovinu starog viski bureta. U to vrijeme su izgubili kuću i veliku okućnicu, te su preslili u mali stan. Iako je bila na korak da odustane od uzgoja povrća, primjetila je samonikli paradajz kako raste iz bureta sa ovim đubrivom.

"Sjećam se, dok nam je život iz velike prostrane kuće trebao ponovno stati u mali stan sa malom okućnicom, momcima koji su nas selili govorila sam neka lome namještaj koliko hoće, ali ko mi slomi taj paradajz imat će posla sa mnom! Povrće je brižno preseljeno i dobilo svoje počasno mjesto između nektarine i šljive koje smo zatekli u novom domu, te u svemu tome meni postao simbol nekog novog života", sa sjetom govori ova mlada žena koja se iz daleke Amerike vratila u rodni grad.

Kao da je bio neki nagovještaj svega novog za Arijanu, ovaj paradajz je bujao baš kao i njena porodica. U tom periodu, postala je majka dvije djevojčice, koje danas rado pomažu majci oko poslova u vrtu. S obzirom na kalifornijsku klimu, pomenuti paradajz brala je od februara do novembra, a Amerikanci su bili oduševljeni njegovim mirisom i okusom.

Ispunila san o kineskoj gredici

Nakon 13 godina vraća se u rodno Sarajevo i traži isključivo stan sa baštom, a nakon pet godina podstanarstva i ostvaruje svoj cilj.

"Vrt se sastojao od potonule terase, zarasle živice i trave, te dvije velike breze, a ja sam ga vidjela kao prazan kanvas, gdje ću vremenom napraviti sebi neki divan prostor. Za početak bilo je dovoljno gledati zelenilo i slušati dječju graju kako se miješa sa pjevom ptica, a u gradu", ističe Mangafić. Prilikom renoviranja već je izazvala zgražanje bliže i dalje okoline jer je rekla da bi stara kada bila idealna da se u njoj posadi nešto. Izbušene su na njoj rupe, na dno je ubačen sloj šljunka, granja i dalje slojevi po uzoru na onu sanjanu kinesku gredicu.

Ta kada pružila joj je obilje paradajza, krastavca i drugog povrća, kao i mirisnog, začinskog i ljekovitog bilja u šest sezona, a svake godine je dodavala vlastiti kompost u nju i eventualno malo svježe zemlje ako se sleglo. No, nije se zaustavila samo na tome. Stari kotlići, plastične kante, stare gume, ladice iz zamrzivača, u stvari sve što je moglo držati zemlju, iskoristila je za sijanje povrća i cvijeća.  

Kćerke joj rado pomažu u vrtu

Uz dodatnu kupovinu saksija svih veličina taj mali vrt svake godine se širio, a prije par godina rodila se ideja da upotrijebi blokove za ventilaciju za povišenu gredicu. Prošle godine je planirala veću sadnju, te je pripremila rasad, koji kasnije nije imala gdje iskoristiti.

"Gurala sam paprike, patlidžane, petunije, začinsko bilje, tikvice gdje god je bilo i pola pedlja mjesta. Pratila sam principe kultura koje se slažu i ugledala na prirodu, te je taj vrt postao mala džungla šarenila. Zbog ovog udomljavanja viška rasada, suncokreti i kukuruzi su završili ispred kapije u parku i zajedno sa nevenom i dragoljubom ukrasili taj dio travnjaka", ponosno nam priča.

Na kraju sezone uspjela je izbrojati preko 70 različitih vrsta koje su stale u tu malu baštu, od čega je oko 90 posto bilo jestivo ili ljekovito. Zahvaljujući pravilima permakulture, te poticanja prirodnog balansa i biodiverziteta, njena mala oaza pokazala se samoodrživom. Iako je prošle godine u dva navrata bila spriječena da se brine o njemu zbog pandemije, sa zadovoljstvom kaže da se njeno odsustvo nije dalo primjetiti.

"To mi predstavlja smisao u svom ovom besmislu koje nas trenutno okružuje. Rad sa zemljom i biljkama me smiruje, daje neku nadu, posebno kada gledam rađanje novog života iz malenog sjemena ili grahorice koje kao da eksplodiraju iz zemlje kada niču".

U 2021. je već u januaru počela raditi oko biljaka. Napravila je još dvije nove gredice od tih istih blokova, od čega je jedna viša od prethodne, a druga je zamišljena da bude cvjetna za oprašivače, a pošto je pored terase uživat će i insekti u njoj, dodaje naša sagovornica.

Permakultura - svijet u kojem želi biti

Napravila je i četvrtu, od starih paleta, te novo kompostište koje je postalo najljepši kutak u dvorištu. Dodaje da njeno znanje o vrtlarstvu nije konačno. Veliku podršku joj pruža njen partner Jasmin, koji realizira sve Arijanine ideje u djela. Svaki dan uči nešto novo i učit će do kraja života. Sve je počelo sa knjigom koju joj je mama poslala, a nastavilo se kroz divno prijateljstvo sa Sanjom Đermanović i ekipom sa farme "Nešto više" iz Mostara, koji su joj velika potpora i neiscrpan izvor inspiracije i saznanja o permakulturi.

"Sanja mi je otvorila vrata u svijet permakulture koji me je konačno doveo u životnu dimenziju gdje želim biti, a tiče se kako vrtlarenja tako i samog stila življenja u skladu sa prirodom i uvažavajući apsolutno sva živa bića", dodaje uzbuđeno.

Vrtlarenje kao kultura življenja

Od prošle godine je i član Facebook grupe Ja sadim, a ti?, koja okuplja ljude koji istinski vole biljke i  prirodu pa su se u toj ljubavi i povezali, a njihovi usjevi i sjemena putuju širom naše zemlje, a neka "zalutaju" i međunarodnim putevima. Dijele iskustva, znanje, bez imalo zavisti uživaju u slikama bašti, podržavaju jedni druge, savjetuju, bodre i inspirišu.

"Moj vrt je mala oaza, a trenutno je postao i cijeli moj svijet usljed Covid-19 pandemije i mjera, no i kad postavljam slike detalja odatle, prvenstveno je želja da inspirišem još nekoga da pokuša. Godinama se sastojao od nekoliko improviziranih saksija, dakle svako na prozoru ili balkonu može imati mali vrt, a ko pokuša rijetko se zadrži samo na nekoliko biljaka. Ko je okusio svoj paradajz ili krastavac tek ubran, teško će se ikada više zadovoljiti bilo čijim tuđim", poručuje ova žena zaljubljena u prirodu.


Fotoprilog


Tagovi

Arijana Mangafić Vrtlarenje Permakultura Uzgoj vlastitog povrća Sanja Đermanović Začinsko bilje Sadnja na gredicama


Autorica

Naila Čaušević

Više [+]

Majka dvoje djece. Po struci PR menadžer, po zanimanju poljoprivrednica.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Srdačan pozdrav svim članovima Kluba.
Danas su stigla moja sjemena! Uspjela sam posijati kupus i salatu u plastične posude, a mrkvu planiram čim "uhvatim" vremena, jer mi je bašta malo dalje i mrkvu ću direktno sijati.
#mojepovrće