Sanja je jedna od članica Udruženja "Nešto Više" i jedna od najistaknutijih aktivistica u promovisanju zdravog odnosa prema prirodi. Već 30 godina radi u nevladinom sektoru, a onda se upoznala sa permakulturom, koja je zarobila njeno srce.
Prateći određene grupe i stranice na društvenim mrežama, često nam "iskaču" osobe o kojima poželimo znati nešto više, a mene lično posebno interesuje šta ih je dovelo do toga šta jesu. Prateći stranicu Udruženja "Nešto Više" i grupu "Ja sadim, a ti?", za oko mi je zapala Sanja Đermanović. Iz svake njene objave isijava ljubav prema prirodi, odnos prema biljkama i životinjama, a motivacija koju daje svim članovima grupe navela me je da napišem jedan tekst upravo o njoj.
Ova 48-godišnjakinja, rođena i odrasla u Mostaru, dijete je sa asfalta koje sem izleta i kampova nije imalo nikakvog kontakta sa prirodom. Već 30 godina radi u nevladinom sektoru, a prvo profesionalno iskustvo u radu sa djecom i mladima stekla je u omladinskom centru "Srcem", iz Mostara a kasnije se sa kolegama iz cijele BiH uključila u priču zvanu Udruženje "Nešto Više". Dugo godina radila je na projektima za djecu, mlade, osobe sa invaliditetom, žene, ljude zlatne dobi, a i danas ih rado uključuje u radionice i u ono što radi vezano za urbane vrtove i premakulturu.
"Imala sam privilegiju da studiram na tri kontinenta (Sjeverna Amerika, Afrika i Evropa), a paralelno sam diplomirala psihologiju i mirovne/konflikt studije na College of Saint Benedict - Saint John's University u Minnesoti.
Rođena sam i odrasla u gradu i nisam imala priliku da svakodnevno budem povezana sa prirodom. To se promijenilo najprije 2013. godine, kada je osoblje udruženja odlučilo da zajednički kupimo imanje na selu i da umjesto rada u uredu u gradu, svakoga dana idemo raditi na imanju.
Druga velika prekretnica za mene bila je kada sam čula za permakulturu. Godine 2015. jedna organizacija u Banja Luci pozvala je ljude iz Zagreba koji se time bave, da održe radionicu na teme kompostiranja i vrta bez motike. Otišla sam sa kolegicom na radionicu i to je bio početak novog razdoblja u mom životu! Kad sam se vratila kući istraživala sam sve o tom novom terminu i pojavi u mom životu i otkrila da se u toj jednoj riječi krije sve što bih voljela da primjenjujem u svom životu", otkriva nam Sanja.
Naredne godine je sa jednom grupom ljudi u Mostaru stekla zvanje permakulturnog dizajnera, prošavši uspješno kroz 72-satni tečaj, po svjetskim standardima.
Za nju ovaj vid poljoprivrede predstavlja održivi stil življenja, usmjeren na regeneraciju prirode i ljudi u njoj, a ne na njihovo uništavanje. Usmjerava nas kako da živimo u skladu sa prirodom, umjesto da se borimo protiv nje. Resursi, energija, prirodna gradnja, vrt i zemljište, bioraznolikost, ljubav i divljenje prema svakom živom biću, zajednice sretnih ljudi… sve je to permakultura. Ona je briga o ljudima, o planeti i pravedna raspodjela umjesto pohlepe i nejednakosti.
Svakodnevno čitajući o tome, gledajući šta drugi ljudi sa puno više iskustva rade i učeći od njih, primjenjujući ta znanja u praksi, radi u svojim mini vrtovima na balkonima u stanu, na zajedničkom permakulturnom imanju "Nešto Više" kod Mostara. Nedavno je sa svojim partnerom kupila i kuću sa lijepim komadom zemlje pored rijeke, koju namjeravaju pretvoriti u permakulturni dom.
"Sretna sam kad vještine i znanja mogu primijeniti radeći sa drugima. Drago mi je kad uspijem sa svojim kolegama zainteresirati još nekoga da se brine o sebi i o prirodi na jedan potpuno novi način i da napusti psihologiju instant rješenja koja nas vodi u bolesti, sukobe i nesreće. Ispunjava me kad mogu sa svojim krznenim drugarima, macama i psima, raditi u vrtu, družiti se sa biljkama, promatrati njihov razvoj, insekte i druga bića. Zadovoljna sam gledajući kako nam vrt vraća ljubav, višestruko i neprestano. Kao psiholog i mirovnjak, u prirodi sam našla najljepše alate koje rado koristim za terapeutske procese i postizanje sklada i mira", dodaje ova svestrana Mostarka.
Imanje Udruženja nedavno je postalo jedan od devet Eko Hubova u okviru projekta Misli o prirodi (realizira CPCD, a financira vlada Švedske). Svaki Hub ima neki svoj začin, a njihov je upravo permakultura. U kampanji pod nazivom "Ja sadim, a ti?" uspostavili su saradnju sa ljudima iz cijele zemlje koji su poželjeli naučiti bazne vještine uzgoja hrane i uspostaviti svoje mini vrtove na balkonima, terasama, okućnicama. Sanja je uz svoje kolege jedna od mentorica za nove vrtlare.
"Planirali smo motivirati 100 učesnika, ali nakon nekoliko mjeseci odlične družbe na našoj FB grupi, imamo gotovo deset puta više motivisanih. Ako pogledate šta se u grupi dešava, vidjećete da se može naučiti puno, da se dijele iskustva i slobodno postavljaju pitanja, da su novi vrtlari u grupi ljubazni ljudi željni pozitivne energije, finog druženja i razmjene iskustava. Prošli smo prvu ljetnu sezonu zajedno, sad se spremamo razmjenjivati darove u sjemenima koje nam je priroda dala, da bi nam naredna vrtlarska sezona bude još uspješnija i zanimljivija" veselo zaključuje svoju priču, pozivajući sve ljubitelje prirode da se pridruže kampanji "Ja sadim, a ti?".
Fotoprilog
Tagovi
Autorica
