Poljoprivreda mora biti temelj društva. I svugdje gdje je normalan odnos prema njoj, seljak ne smrdi već odiše prirodnim procesima te se to i cijeni.
Udruga "Alpina", kao udruženje pet proizvođača kozjeg mlijeka u Zapadnohercegovačkom kantonu bila je tema o kojoj smo pisali prije par mjeseci, a promijenilo se od tada to što su se unaprijedili uvjeti poslovanja obzirom da je jedna farma u Drinovcima dobila priključak na vodu a dvije u Sovićima, priključke električne energije. Projekti su odrađeni u suradnji Elektroprivrede Herceg-Bosne, Elektroprijenosa i općinskih nadležnih službi i farmeri su zadovoljni jer su ostvarili dugogodišnje težnje za poboljšanjem uvjeta rada i proizvodnje.
Iako je kozje mlijeko, kao i sir sa ovih farmi ekstra kvalitete, o čemu svjedoče prošlogodišnji nalazi Federalnog Agromediteranskog zavoda iz Mostara (mada nema razloga ni da ovogodišnji proizvodi ne udovolje standardima), glavni razlog zbog kojega su struja i voda ovdje došle jesu ozbiljnost proizvođača i njihov pristup proizvodnji mlijeka i sira, ostala ulaganja koja su sami iznjedrili, te dugoročno planiranje. Kada uzmemo u obzir da je uvijek važno proizvoditi hranu, a pogotovo u današnje vrijeme općepoznatog virusa koji je u svijetu promijenio odnose i opskrbu najbitnijim namirnicama, pomoć farmama bila je i očekivana.
"Svaka odgovorna zajednica se raduje proizvodnji hrane za svoje potrebe, a situacija sa COVID-19 pokazala je da moramo biti još odgovorniji", kazao je Ljubo Grizelj, načelnik općine i dodao: "Skupina ljudi koja se bavi stočarstvom, u ovom slučaju kozarstvom, i svojim radom doprinese tržištu sa 120 tisuća litara mlijeka godišnje je itekako ozbiljna. Prepoznali smo to kao veoma pozitivnu stavku u našem mjestu i odlučili pomoći tako da smo na sebe preuzeli dio rješavanja infrastrukture, što je preduvjet dovodu vode na jednom i električne energije na dva posjeda".
Na farmi "Majan" Maria Prlića koji je i predsjednik udruge, novina je i to što je osim kozarstva krenuo i sa kalifornijskim glistama te namjerava širiti prikupljanje stajskog gnojiva koje će ove gliste prerađivati te će se tako dobiti rahlo hranjivo, glistamon, posebno pogodno za proizvodnju sadnica u plastenicima ali i za druge vrste poljoprivredne proizvodnje. Ističe da je zadovoljan i zahvalan što je lokalna samouprava prepoznala njihov rad koji je dokaz da nije sve samo u obiteljskom poslu i prehranjivanju sebe, već i u značaju za domaće tržište.
"Moramo istaknuti lokalne institucije koje su obećale pomoć i koje su to obećanje i ispunile“, govori Prlić koji kreće u posao sa kalifornijskim glistama. Njih je kupio u Banjaluci, poučen iskustvom drugih ljudi. "Oni koji su koristili humus od glista rekli su da je tri puta kvalitetniji jer se dva puta prerađuje. Istina, bude ga manje. Vreća je skuplja, košta 10 KM ali je prerađen, bez slame i trava. Jednostavno je kvalitetniji", navodi naš sagovornik i dodaje da do proljeća očekuje distribuciju glistamona.
Svjestan je da ograničavanje samo na uzgoj koza zahtjeva ispunjavanje mnogo uvjeta, kako bi proizvodnja sira, sirutke i otkup mlijeka imali određenu sigurnost. Tržište je nepredvidljivo. Životinje zahtijevaju pažnju, a ulazak u novi posao nije avantura već širenje asortimana i može donijeti dobit tek u dogledno vrijeme, pošto je proizvodnja glistamona proces sastavljen od više stadija. "Gnojivo je glistama hrana, ali ta hrana treba ispuniti određene kriterije. Imati određenu temperaturu, vlažnost i ostalo da bi glista počela preradu. Onda jedan prerađeni dio treba skloniti i omogućiti prelazak na drugi", pojašnjava on dok privodi kraju radni dan, dodajući da bolje i kvalitetnije prirodno gnojivo vodi ka poboljšanju poljoprivredne proizvodnje, a samim tim će finalni proizvod biti zdraviji.
"Poljoprivreda mora biti temelj društva. I svugdje gdje je normalan odnos prema njoj, seljak ne smrdi već odiše prirodnim procesima te se to i cijeni. I glistamon je jedna vrsta poboljšanja prirodnog uzgoja i odmaka od hemije. Treba vremena i bit ćemo prljavi, ali neka", zaključuje Prlić.
U ovom slučaju, gdje je općina najniži nivo vlasti kod kojega se može tražiti konkretna pomoć, primjer ovog udruženja i njegovih kozara je pozitivan, no to ne znači da ne bi bilo sluha i za druge, ozbiljne poljoprivredne proizvođače i stočare. Oni koji imaju viziju, imaju kamo se i obratiti za pomoć jer kako je rekao načelnik Grizelj: "Nije naša uloga da savjetujemo nekome kako i na koji način će raditi zemlju. Ali jest naša dužnost da osiguramo uvjete za bolji život, za proizvodnju hrane i da pomognemo svima onima koji hoće, žele i mogu obrađivati zemlju".
Tagovi
Autor
