Sezona vrganja je počela, a prve količine već se pojavljuju na tržištu. Uz povoljne vremenske uvjete očekuje se dobra berba ove godine.
Započela je ovogodišnja sezona, ali i otkup vrganja, jedne od najcjenjenijih i najtraženijih gljiva na našim prostorima. Otkupne stanice su već postavljene, a cijena za prvu klasu kreće se od 15 do 20 KM po kilogramu.
Iako se prve količine ovih gljiva tek stidljivo pojavljuju, očekuje se da će sezona biti izdašna ako vrijeme posluži, odnosno ako bude dovoljno kiše u narednom periodu.
Vrganj, Boletus edulis, je gljiva koja pripada porodici vrganjevki, a prepoznaje se po svom masivnom, mesnatom klobuku koji može doseći promjer od 20 cm i više, te po karakterističnoj smeđoj boji. Ima deblju stabljiku, koja je često zadebljana pri bazi, i sunđerastu cjevčastu strukturu ispod klobuka.
Vrganji se dijele u tri glavne klase prema kvaliteti:
Osim običnog vrganja, postoje i druge vrste poput planinskog vrganja (Boletus pinophilus) i vrganja livadara (Boletus aestivalis). Ove vrste se razlikuju prvenstveno po boji, izgledu i kvaliteti.
Planinski, poznat i kao borov vrganj, raste u crnogoričnim šumama, najčešće u planinskim predjelima. Prepoznatljiv je po tamnijoj, crvenkastosmeđoj boji klobuka i čvršćoj teksturi. Ova vrsta cijenjena je zbog svoje čvrstoće i intenzivnog okusa, te spada u prvu klasu gljiva.
Vrganj livadar, s druge strane, raste u listopadnim šumama i na otvorenim livadama. Ima svjetliji klobuk, obično svijetlosmeđe do žućkaste boje, i nešto nježniju strukturu. Iako je također vrlo ukusan, on je osjetljiviji i podložniji oštećenjima, zbog čega se često svrstava u niže klase kvalitete.
Razlike između ovih vrsta ne utječu samo na njihov izgled, već i na njihovu tržišnu vrijednost. Planinski zbog svoje čvrstoće i otpornosti često postiže veću cijenu, dok se livadar brže kvari i zahtijeva bržu obradu.
Sakupljanje vrganja zahtijeva znanje i iskustvo, jer postoji nekoliko sličnih, ali otrovnih gljiva koje mogu zbuniti neiskusne berače. Beru se ručno, nožem ili ručnim kidanjem pri osnovi stabljike, pazeći da se ne ošteti micelij koji je ključan za budući rast. Preporučuje se korištenje platnenih ili pletenih korpi kako bi se osigurao protok zraka i izbjeglo nakupljanje vlage koje može dovesti do kvarenja.
Dnevna količina ubranih vrganja ovisi o iskustvu berača, terenu i vremenskim uvjetima. Iskusni berači mogu sakupiti i do 10-20 kg dnevno, dok početnici obično skupe manje. Najbolje vrijeme za branje je nakon nekoliko dana kiše, kada se tlo zasiti vlagom, a temperatura zraka je umjerena.
Vrganji su najukusniji kada su svježi, ali zbog svoje kratke trajnosti potrebno ih je brzo obraditi ili skladištiti. Postoji nekoliko načina kako sačuvati ovu gljivu:
Hlađenje: Svježe ubrani vrganji mogu se čuvati u frižideru do pet dana, ali ih je potrebno dobro očistiti i osušiti prije skladištenja.
Zamrzavanje: Nakon čišćenja i kratkog blanširanja, mogu se zamrznuti. Tako spremljeni zadržavaju okus i do godinu dana.
Sušenje je najpopularniji način čuvanja vrganja. Suše se na suncu ili u dehidratoru, a tako spremljeni mogu trajati i nekoliko godina. Sušeni se koriste kao dodatak jelima, posebno u juhama i umacima.
Vrganji su iznimno svestrani u kuhinji. Od njih se pripremaju ukusne juhe, rižota, umaci, paštete, a mogu se koristiti i kao prilog ili dodatak mesnim jelima. Njihov intenzivan, orašast okus i mesnata tekstura čine ih idealnim za razne kulinarske kombinacije.
Za one koji žele iskoristiti sezonu otkupa, važno je napomenuti da se pridržavaju pravila o sakupljanju i skladištenju gljiva kako bi se očuvala njihova kvaliteta i svježina. Neka sezona vrganja bude plodonosna i bogata za sve ljubitelje ove dragocjene gljive!
Fotoprilog
Tagovi
Autor