Pletenje korpe na stari način, branje vrbovog pruća na ekološki

Od kako je nastupila jesen, Safet Demirović prodaje korpe od vrbovog pruća koje plete sam. Ispletene korpe nikada ne nudi na pijaci zato što zna da će kupce brže naći ako im sam na kućni prag ponudi svoju robu. Dok to radi, sve vrijeme ih nosi na leđima često zastajkujući usput da sa nekom od zainteresovanih domaćica utvrdi pazar. 

Sikira i mali nožići - jedini alat koji posjeduje

Upravo iz ovog razloga on redovno priču o korparskom zanatu počinje riječima da onaj ko se njime bavi ima mučan život. Ovo i ne treba čuditi jer Demirović svoj posao radi na način na koji su ga radili njegovi preci od prije više stotina godina i gdje od alata koristi jedino dobro naoštrenu sikiru i male nožiće koje redovno upotrebljava prilikom pletenja korpi i u berbi vrbovog pruća. 

Podižu zasade vrbe i brendiraju korparstvo

"I danas sa sigurnoću ne umijem reći da li više opteretim leđa kada prenosim ubrana pruća do kuće ili kada natovaren korpama kilometre pređem pješke u potrazi za kupcima. Mislim da sam opušteniji dok berem jer tada nisam opterećen prodajom", kaže skoro nečujnim glasom ovaj korpar.

Crvena vrba koja izumire

Pruće od koje pravi korpe raznovrsnih dimenzija bere isključivo od crvene vrbe koja raste pored rijeke. Nekada je ove vrbe bilo u izobilju pa je do neophodne sirovine za rad lakše dolazio. Sada to čini uz mnogo muka jer ova vrsta vrbe zbog divlje sječe, ali i klimatskih promjena polako odumire na ovim prostorima. A i kada nađe pogodnu za sječu, naš sagovornik to čini tako da joj omogući da iduće sezone ponovo formira adekvatne izdanke koje će on opet kada za to dođe vrijeme iskoristiti za pletenje korpi.

"Prilikom branja, trudim se posijeći sve one koje mogu iskoristiti za pletenje. Obično je riječ o pravim prućima koja prilikom pletenja mogu oblikovati prema dimenzijama korpi. To činim bez po muke jer je ova vrsta vrbe veoma žilava i lako se oblikuje."

Uz tugaljive Romske pjesme po neka korpa

Dobar dio ubranog pruća oguli kod kuće kako bi ih iskoristio za pletenje neke šare po kojima se, inače, njegove korpe razlikuju od drugih. U tome posebno uživa i dok to radi iz njegovog grla redovno se začuje po neka tugaljiva romska pjesma koja opisuje život Roma korpara.

"Te pjesme sam kao dječak slušao od mog oca dok je pleo korpe. Uz njih me je i učio ovom zanatu. Govorio mi je da kada naučim da ispletem dno korpe da sam naučio pola zanata, a da ću savladati cijeli, tek kada sa dnom kroz pletenje povežem i ručice. Bila su to neka srećna vremena kada se moglo nešto više zaraditi od ovog posla jer je svakom dobrom domaćinu bio neophodan pleteni koš za berbu grožđa ili kukuruza, a domaćicama po korpa za odlazak na pijacu ili groblje. Sada niko ne bere kukuruz ručno, a prilikom branja grožđa ljudi isključivo koriste plastične posude", kaže naš sagovornik.

Zbog ovakve situacije na tržištu bio je prinuđen stalno mijenjati asortiman svojih proizvoda kako bi opstao. Zato sada plete samo one korpe koje može prodati, a to su mahom ukrasne i različitog oblika kojima su žene proteklih godina počele ukrašavati svoje balkone i tremove. Ponudi njima Demirović i veće korpe pa kada mu se desi da sve proda, svojoj porodici donese radost, a sebi elan za naredni rad.