Zašto vam jagode nisu slatke? Evo gdje najčešće griješimo

Najpouzdaniji način da se utvrdi da li je prihrana jagode bila odgovarajuća jeste probanje samog ploda. Okus, čvrstoća i sočnost najbolje govore jesu li biljke dobile sve što im je potrebno. U posljednjem periodu mnogi proizvođači su se suočili s problemima u navodnjavanju i primjeni hraniva, što je ostavilo traga na kvaliteti plodova.

Posebno je upitno da li je jagoda imala dovoljno kalijuma, ključnog elementa za slatkoću, aromu i postojanost ploda.

Korekcija ishrane

U standardnim uslovima, prihrana do i na početku berbe najčešće se provodi korištenjem formulacije 113 ili 324, koja je dobro balansirana za ovu fazu razvoja. Ako su plodovi ukusni, čvrsti i dugotrajni nakon berbe, s tom formulacijom se može nastaviti sve do kraja sezone. Međutim, ukoliko se primijeti pad u kvaliteti - manjak slatkoće, vodenkast plod, loša konzistencija, prihranu treba hitno korigovati.

Uzroci slabijeg kvaliteta jagoda često leže u disbalansu između azota i kalijuma, te u općem deficitu hranjiva. Ovo se može desiti usljed nepovoljnih vremenskih prilika, naročito kada jaka kiša ili duži sušni periodi onemoguće pravilnu ishranu kroz sistem kap po kap.

Kod korekcije ishrane potrebno je uzeti u obzir više faktora: trenutne vremenske prilike, stanje biljaka (lišće, cvjetovi, rast), broj i veličinu plodova, okus i aromu plodova.

U praksi se korekcija često provodi povećanjem doze đubriva kako bi se stvorile zalihe hranjiva u zoni korijena. Preporučena količina iznosi 4-6 grama po biljci sedmično, odnosno oko 200 kg/ha sedmično, raspoređeno ravnomjerno tokom navodnjavanja. Ako je stanje u zasadu blago narušeno, može se posegnuti i za formulacijom 316, kao blažom korektivnom mjerom.

Folijarna prihrana može pomoći u privremenom ubrzanju korekcije, ali ne može zamijeniti osnovnu prihranu putem korijena. Biljkama jagode je za stvaranje slatkih, aromatičnih plodova potrebno mnogo kalijuma, a količina koja se može unijeti folijarno je ograničena.

Kako dodatno poboljšati okus i slatkoću:

• Povećati udio kalijuma u ishrani: Ovaj element direktno utiče na sintezu šećera i poboljšava transport nutrijenata u plod.
• Ograničiti suvišan azot: Prekomjeran azot vodi do bujnog rasta i vodenkastih plodova, ali smanjuje slatkoću i aromu.
• Primijeniti amino-kiseline i morske alge folijarno: Preparati na bazi aminokiselina i ekstrakata algi mogu povećati sadržaj šećera i poboljšati miris plodova.
• Optimizirati zalijevanje: Previše vode pred berbu razvodnjava sok u plodu, pred kraj zrenja preporučuje se umjereno zalijevanje.
• Povećati osunčanost biljaka: Bolja osvijetljenost doprinosi većoj fotosintezi, što rezultira višim sadržajem šećera.

Preporuke za organske proizvođače jagoda

Organska proizvodnja jagoda zahtijeva posebnu pažnju kada je riječ o ishrani i poboljšanju kvaliteta plodova jer su mogućnosti korekcije ograničenije. Ipak, i u ovim uslovima moguće je postići visoku slatkoću i aromu uz pravilan pristup.

Temeljna ishrana treba se bazirati na dobro fermentiranom kompostu, a tokom vegetacije preporučuje se dodatak peletiranih organskih formulacija sa naglašenim sadržajem kalijuma.

Pomoći će i biljna tečna đubriva, jer su ekstrakti koprive, gaveza i pepela bogati kalijumom i mogu se koristiti kao dopuna kroz sistem kap po kap.

Mikroorganizmi i biostimulatori, preparati koji sadrže korisne gljivice (Trichoderma) i bakterije (Bacillus subtilis, Azotobacter) mogu pomoći u boljem iskorištavanju hraniva i povećanju otpornosti biljke.

Stigle prve ovogodišnje organske jagode: Tretirane koprivom, maslačkom i lukom

Dodavanjem zeolita i bio-ugljena u zonu korijena poboljšava se kapacitet zemljišta za zadržavanje hraniva i vode, čime se indirektno utiče na bolju ishranu i slatkoću plodova.

Prirodni folijarni preparati, sprejevi na bazi morskih algi, huminskih i fulvinskih kiselina mogu se koristiti za povećanje šećera i ukupnog kvaliteta plodova.

Plastenička proizvodnja

Plastenička proizvodnja jagode omogućava ranu berbu i kontrolisane uslove, ali istovremeno zahtijeva strožu kontrolu ishrane, jer greške dolaze do izražaja mnogo brže nego na otvorenom.

Preporučuje se vođenje dnevnika ishrane s redovnim mjerenjem električne provodljivosti (EC) kako bi se izbjeglo zaslanjivanje ili disbalans hraniva, te mjerenje pH vrijednosti vode i supstrata.

Plastenički usjevi često pate zbog loše dostupnosti hraniva u zatvorenim sistemima, pa se preporučuje korištenje đubriva koja snižavaju pH (pHLow) i olakšavaju usvajanje mikroelemenata.

Umjesto jedne veće doze, u plastenicima se preporučuju manje, ali češće prihrane (npr. svaki drugi dan u manjim koncentracijama), kako bi biljke imale stalno dostupan rezervoar hraniva.

Kontrolirajte vlažnost zraka i zemljišta, jer visoka vlažnost zraka smanjuje transpiraciju, a time i unos hraniva. Nepravilno navodnjavanje može dovesti do "razvodnjenih" plodova. Pravilno provjetravanje i kap po kap sistem sa vremenskim programatorima su od ključne važnosti.

Integracija svjetla je poželjna (gdje je moguće). Dodatno LED osvjetljenje može stimulirati fotosintezu i pozitivno uticati na sintezu šećera u zimskom ili oblačnom periodu.

Važnost rasvjete za uzgajanje biljaka u zatvorenom prostoru

Bez obzira na sistem proizvodnje, ključna poruka ostaje ista - pratiti biljku, pratiti plod, reagovati na vrijeme. Tehnologija proizvodnje jagode stalno se usavršava, ali ne postoji zamjena za iskustvo i pažljivo posmatranje.

U zaključku, jagoda najbolje "kaže" kako se osjeća kroz okus. Poljoprivreda nije šablon, osluškujte biljku, pratite plod, i reagujte na vrijeme.