Uz puno truda, pronađen je odvažni poljoprivredni proizvođač koji je bio spreman riskirati rod u svom voćnjaku radi eksperimenta i dobivanja rezultata koji bi omogućili intenzivno uzgajanje šljive na jedan novi način, bez upotrebe pesticida.
Šljivine osice su štetočine koje imaju potencijal u potpunosti uništiti tek zametnute plodove. Imaju jednu generaciju godišnje i razvijaju se isključivo na šljivi. U proljeće, u vrijeme cvjetanja ranih sorti šljive, pojavljuju se prvi odrasli insekti. Nakon kratkotrajne dopunske ishrane, dolazi do kopulacije i ženke polažu pojedinačno jaja u osnovi cvjetova.
Na jednom cvijetu može se naći isključivo jedno jaje. Ženka može položiti nekoliko desetina jaja. Iz jaja se ubrzo pile sitne larve koje se ubušuju u tek zametnute plodove. Plod se u početku razvija, ali ubrzo otpada na zemlju. Oštećenja se mogu prepoznati po rupicama na vrhu ploda, a miris je neugodan i podsjeća na stjenice. Jedna larva može uništiti do nekoliko plodova. Broj plodova koje će štetiti ovisi o sinkronizaciji razvoja biljke domaćina i larvi.
Kada je hladnije vrijeme, larve se brže razvijaju od biljaka i potrebno im je više plodova da bi završile svoj ciklus razvoja. Otpadanje plodova se obično događa u prvoj polovici svibnja. Zajedno sa posljednjim napadnutim plodom larva pada na zemlju, gdje u površinskom sloju, najčešće na dubini od oko 5 cm pravi kukuljicu. U kukuljici ostaje preko zime gdje prelazi u lutku i na kraju u odraslu jedinku. Dio populacije može ostati u dijapauzi i dvije godine.
Mjere kontrole u konvencionalnoj proizvodnji zasnovane su isključivo na kemijskim mjerama, gdje se insekticidi širokog spektra djelovanja iz grupe piretroida i neonikotinoida primjenjuju u vrijeme otpadanja latica. U to doba, u voćnjaku mogu biti prisutni polinatori i drugi korisni organizmi te primjena pesticida može imati negativan efekt na njih. Povlačenje neonikotineonida i mnogih drugih insekticida smanjilo je mogućnost za uspješno suzbijanje ovih štetočina. Pored toga, u organskoj proizvodnji ne postoje sredstva za kontrolu ovih štetočina.
Ovi razlozi su bili povod da se krene sa istraživanjem u kome će se ispitati mogućnost primjene agenasa za biološku kontrolu, što bi odgovaralo primjeni i u organskoj proizvodnji. Početno istraživanje je provedeno na Poljoprivrednom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci pod mentorstvom Ralf-Udo Ehlersa koji radi u kompaniji Enema, Njemačka. Za istraživanje su korištene tri vrste komercijalnih populacija netomopatogenih nematoda Steinernema feltia, Steinernema carpocapsae i Heterorhabditis bacteriophora.
Nematode su valjkasti crvi končastog izgleda koje karakteriziraju različiti načini ishrane. Čovjeku su najpoznatije one koje parazitiraju čovjeka, kao što je Trichinella spiralis, zatim vrste koje parazitiraju životinje i biljke. Pored ovih grupa koje čovjeku pričinjavaju štete, postoje i vrste koje imaju drugačiju ulogu u lancima ishrane u prirodi. Tako postoje i nematode koje se hrane bakterijama, zatim gljivama te predatorske nematode. Entomopatogene nematode su specifične po tome što imaju sposobnost parazitiranja insekata. Međutim, ovaj proces je specifičan po tome što se odvija uz simbiozu sa bakterijama.
U početnoj strategiji postavljanja testova za kontrolu šljivine osice, strategija je bila da se nematode apliciraju poslije silaska larvi u zemlju jer je veoma dug period do njihovog izlaska i postojao bi prostor što se tiče vremena aplikacije. Nematode bi svojim aktivnim kretanjem pronalazile larve u zemlji i na taj način vršile kontrolu za narednu godinu. Laboratorijski testovi su ipak pokazali da nematode ne mogu izazvati mortalitet larvi koje su već napravile kukuljicu, jer kukuljica za njih predstavlja neprobojnu barijeru.
Ipak, utvrdili smo da su larve prije pravljenja kukuljice, a to je neposredno po padanju na zemlju izuzetno osjetljive na entomopatogene nematode. Također smo utvrdili da su entomopatogene nematode veoma efikasne i u kontroli odraslih jedinki. Ova efikasnost se kretala od 90-100%, u ovisnosti od primijenjene doze. Poljski ogledi u kontroliranim uvjetima gdje je prekrivano nekoliko stabala mrežom za zaštitu insekata da bi se mogli razdvojiti različiti tretmani i kontrola, su potvrdili ove rezultate.
Laboratorijski i kontrolirani poljski testovi su izvođeni 2012. do 2015. godine. Sljedeći korak u potvrdi efikasnosti entomopatogenih nematoda je bio primjena u poljskim uvjetima bez ikakvih ograničenja. Pošto je jedino za sada poznato suzbijanje osica šljive insekticidima, nije bilo lako naći proizvođače koji su spremni da ne tretiraju svoj voćnjak standardnim sredstvima, već agensom za biološku kontrolu kao što su entomopatogene nematode.
Ipak, u susjednoj Hrvatskoj pronašli smo odvažnog poljoprivrednog proizvođača koji je bio spreman riskirati rod u svom voćnjaku radi eksperimenta i dobivanje rezultata koji bi omogućili intenzivno uzgajanje šljive na jedan novi način, bez upotrebe pesticida. Tako smo na površini od 3 ha postavili test. Tretirali smo pola voćnjaka sa entomopatogenim nematodama u vrijeme otvaranja prvih cvjetova. Druga polovica nije tretirana s ciljem da se utvrdi kolika je šteta kada nema tretiranja. Cilj je dio da se tretira redni prostor voćnjaka neposredno prije izlaska imaga iz zemlje. Nematode bi inficirale insekte na njihovom putu prilikom izlaska iz zemlje. Inficirani insekti bi ubrzo uginuli, što bi imalo efekt kontrole.
Ipak, rezultati su izostali pošto je voćnjak u prvoj godini organskog uzgoja, a prethodnih godina izvođena je precizna zaštita osica šljive, tako da nije postojala populacija koja bi izazvala štetu. Ovo je također pokazatelj da je potrebno pratiti brojnost štetočine i utvrditi ekonomski prag štetnosti te na osnovu toga donositi odluku o tretiranju.
Iako su rezultati u polju u 2015. godini izostali, proizvođač je spreman ispitivanje ponoviti i u narednim godinama i doći do optimalnog načina kontrole ovih štetočina na ekološki prihvatljiv način, čime se ispunjavaju principi organske proizvodnje, očuvanja zdravlja ljudi i zaštita životne sredine. Pažljivim praćenjem brojnosti populacije i tretiranjem samo onda kada za to postoji potreba cijena tretmana može se znatno smanjiti. I u ovom slučaju, kao i u mnogim drugim se pokazuje da je osnovni preduvjet za uspješnu kontrolu štetnih organizama dobro poznavanje njihovog životnog ciklusa i uvjeta za razvoj, čime se stječu preduvjeti za pravovremenu reakciju.
Ovaj članak pisan je u suradnji s Branimirom Nježićem, s Agronomskog fakulteta u Banja luci koji je specijaliziran za gore obrađeno područje.
Foto: depsoitphotos.com, tmelnikova
Tagovi
Autor