Sve što niste znali o oprašivanju i oplodnji cvjetova voća - ovdje je

Kod komercijalne voćarske proizvodnje i u proizvodnji iste voćne vrste na većim površinama u monokulturi ne smije se osloniti samo na oprašivače iz prirode, nego se moraju preduzeti mjere za bolji uspeh oprašivanja i oplodnje cvjetova voćaka.

Postavljanjem košnica za medonosne pčele, bumbare, kućica i staništa za solitarne ili divlje pčele može se postići značajan uspjeh pri oprašivanju i oplodnji. Poznato je da od uspjeha oprašivanja i oplodnje zavisi i krupnoća, ali i količina plodova voćaka. Medonosna pčela u oprašivanju voćaka učestvuje sa 75 do 90 posto, dok kod pojedinih voćnih vrsta i više.

U oprašivanju i oplođenju cvjetova voćaka ne treba primjenjivati pesticide, prvenstveno insekticide, dok fungicide samo u uslovima osjetljivih vrsta voćaka na moniliju cvijeta. Tada, izuzetno primjenjivati pojedine fungicide u večernjim satima zbog leta medonosnih pčela i drugih insekata oprašivača.

Samooplodne i stranooplodne sorte

Oprašivanje je proces prenošenja polena na tučak istog ili susjednog cvijeta na istom ili drugom stablu, iste ili neke druge sorte. Prema porijeklu polena pri oprašivanju voćne vrste i njihove sorte voćaka dijelimo u dvije grupe: samooplodne ili autofertilne i stranooplodne ili autosterilne.

Samooplodne sorte voćnih vrsti oprašuju se vlastitim polenom (iz istog cvijeta, sa istog stabla ili sa drugog stabla iste sorte). Stranooplodne sorte voćaka oprašuju se uz pomoć polena neke druge sorte voćaka. Najveći broj samooplodnih sorti imaju breskva, kajsija, jagoda, malina i crna ribizla, nešto manje kod sorti šljiva i višanja, a gotovo sve sorte jabuke i kruške jesu stranooplodne, kao i većina sorti trešnje, osim pojedinih samooplodnih.

Polen sa cvijeta na cvijet voćke prenose insekti (entomofilno) ili vjetar (anemofilno). Sve voćne vrste oprašuju se pomoću insekata, osim oraha i lješnika, koji se oprašuju vjetrom.

Poznato je da su za uspješno oprašivanje potrebne pčele, ali oprašivanju mogu doprinijeti i drugi insekti: bumbari, divlje (solitarne) pčele, ose, insekti tvrdokrilci i slično.

Medonosna pčela

Medonosna pčela (Apis mellifera) živi u košnici. U proljeće izlijeće kada su temperature vazduha veća od 13,9^oC, aktivna je u oprašivanju na 15^oC, a najaktivnija na 20^oC. Pčele radilice donose nektar - hranu za maticu i mlade. Stvaraju rezerve hrane, pa pri nižim temperaturama ne moraju izlaziti iz košnice. Tokom dana pčela posjeti 2.000 do 3.000 cvjetova.

Bira voćnu vrstu, a to je primjer da ne voli krušku zbog niskog sadržaja šećera u nektaru, te je za oprašivanje kruške potrebno podvrgnuti dresuri, odnosno usmjeravanje pčela na cvjetove. Uspjeh oprašivanja zavisi i od broja postavljenih košnica po jednom hektaru, zavisno od voćne vrste i intenziteta cvjetanja. Najčešće je po hektaru potrebno u prosjeku tri do šest košnica. Košnice medonosnih pčela unose se u voćnjak u vrijeme cvjetanja, a najbolje je da se unose u voćnjak kada je otvoreno 10 - 15 posto cvjetova.

Ranije ih ne bi trebalo unositi, kako se pčele ne bi orijentisale na cvjetove korova i drugih biljaka koje cvjetaju. Grupe košnica treba postavljati u cik-cak rasporedu na razdaljini od oko 160 m od voćnjaka, što je znatno bolje nego koncentrisati košnice sa pčelama na jednom mjestu.

Za medonosne pčele, lijepo, sunčano vrijeme, bez vjetra i padavina, najviše pogoduje njihovom letu i oprašivanju voćaka, a svako pogoršanje vremena ih ograničava i zahtijeva veći broj košnica medonosnih pčela potrebnih za oprašivanje voćaka. Izrazito loši vremenski uslovi mogu biti pogubni za pčele na paši i oprašivanju i oplodnji cvjetova voćaka.

Pokositi korov

Također, ukoliko su u blizini voćnjaka prisutne korovske biljke koje cvjetaju, koje obično imaju jače obojene krunične listiće (latice) i veoma atraktivne cvjetove (recimo maslačak ili mrtva kopriva), one privlače medonosne pčele skrećući ih sa parcele koju bi trebalo da oprašuju. Tada, u takvim voćnjacima je potrebno više košnica za oprašivanje. Da bi se to izbjeglo, najbolje je da se pred cvjetanje voćaka u zasadu pokosi sav korov u cvjetanju.

Bumbar

Bumbari (Bombus sp.) također su dobri oprašivači. Imaju krupno tijelo prekriveno dlakama. U proljeće se javljaju pri temperaturi od +5^oC, što je od posebne važnosti za oprašivanje ranih vrsta voćaka. Tokom dana posjete četiri do pet hiljada cvjetova. U vrijeme cvjetanja bumbara je malo i dok bumbari ojačaju svoja legla, tj. povećaju brojnost zajednice, cvjetanje voćaka je često već završeno. Preporučuje se postavljanje košnica za bumbare u blizini voćnjaka.

Solitarne pčele

Divlje ili solitarne pčele različitih vrsta idealne su za oprašivanje voćaka. Gnijezda zasnivaju u šupljinama barske trske ili u izbušenim drvenim trupcima. Ženke zasnivaju svoja gnijezda u izbušenim tunelima koje pregrađuju i zatvaraju blatom. Divlje pčele aktivne su tokom cvjetanja voćaka. Ne biraju voćnu vrstu. Samo je važno je da je voćka blizu, pa je od posebne važnosti za oprašivanje kruške, trešnje, jagode i slično. Prag aktivnosti divljih pčela je 5^oC, na 10^oC su aktivne, a pri temperaturi od 12 do 15^oC vrlo su aktivne.

Poznato je da pri tim temperaturama medonosna pčela ne leti. Krug njihovog leta i oprašivanja je 200 do 250 m. Tokom dana posjete oko 5.000 cvjetova različitih voćnih vrsti. Za oprašivanje jednog hektara voćnog zasada jabuke potrebno je 800 kokona (zapredaka larvi) solitarnih pčela u odnosu 5:3 u korist ženki prema mužjacima. Napravljene kućice treba postaviti u voćnjak na razmaku od 100 m od zasada.