Šta su biostimulatori i kako ih treba primijeniti?

Uticaj negativnih klimatskih dešavanja u savremenoj poljoprivredi je vremenom sve uočljiviji, a jedan od načina umanjenja štete i popravke fiziološkog statusa i opšteg kondicionog stanja usjeva predstavlja korištenje različitih biostimulatora. Jedna od najčešće korištenih definicija za ove preparate odgovara "svakoj primijenjenoj supstanci ili mikroorganizmu na biljkama u cilju poboljšanja nutritivne efikasnosti, tolerancije na abiotički stres ili karakteristika kvaliteta usjeva, bez obzira na sadržaj hranljivih materija u njima". 

"Procjenjuje se da je na globalnom nivou oko 38 posto biostimulativnih proizvoda na tržištu zasnovano na morskim algama, zatim proizvodi na bazi aminokiselina - proteinski hidrolizati, sa trećinom ponude, huminske i fulvo supstance zauzele bi treće mjesto sa 20 posto učešća, a preostalih 10 posto bi odgovaralo proizvodima različitog porijekla - ekstrakti iz kopnenih biljaka i mikroorganizama i drugo", kaže za Agroklub dr Aleksandar Leposavić ispred Instituta za voćarstvu u Čačku.

Kako biostimulatori utiču na biljku?

Glavne vrste algi iz kojih se ekstrahuju komponente za proizvodnju biostimulatora, sve makroalge, klasifikovane su u tri grupe na osnovu njihove boje: Phaeophyta ili smeđe alge, Rhodophyta ili crvene alge i Chlorophyta ili zelene alge. Među smeđim algama, Ascophyllum nodosum, Ecklonia máxima, Macrocystis pyrifera, Durvillea potatorum, Fucus vesiculosus, zajedno sa nekim vrstama iz roda Laminaria, najviše se koriste kao sirovina za proizvodnju komercijalnih ekstrakata. Od pobrojanih, najčešće korištena u poljoprivrednoj proizvodnji na sjevernoj hemisferi je makroalga Ascophyllum nodosum.

Kako je definisan?

Zbog sve veće primjene i brojnih zloupotreba samog imena i efekta biostimulatora u biljnoj proizvodnji u Evropi i svijetu su donijeti zakoni i uredbe kako bi se regulisala proizvodnja i marketing pesticida i đubriva uopšte, kao i pomenutih preparata. Takođe, definisana je primjena analitičkih tehnika za jačanje kontrole sastava preparata na komercijalnom tržištu. Evropska unija, kao najveće tržište u ovom segmentu, definisala je 2019. godine šta je biostimulans, u okviru nove uredbe o đubrivima, kako bi ih razlikovala od ostalih proizvoda. Uredba je koncipirana na sljedeći način:

1. "Biostimulant za biljke" je proizvod čija je funkcija da stimuliše procese ishrane biljaka bez obzira na sadržaj hranljivih materija u proizvodu, sa jedinim ciljem poboljšanja jedne ili više sljedećih karakteristika biljke i njenog korijenovog sistema (rizosfere):

• efikasnost u korištenju hranljivih materija;
• tolerancija na abiotički stres;
•  karakteristike kvaliteta i
• dostupnost hranljivih materija imobilisanih (nepristupačnih) u zemljištu i rizosferi.

2. U biljnom stimulatoru zagađivači ne smiju biti prisutni u koncentracijama koje prelaze sljedeće (granične vrijednosti):

• kadmijum (Cd): 1,5 mg/kg suhe materije;
• heksavalentni hrom (Cr VI): 2 mg/kg suhe materije;
• olovo (Pb): 120 mg/kg suhe materije;
• živa (Hg): 1 mg/kg suhe materije;
• nikl (Ni): 50 mg/kg suhe materije i
• neorganski arsen (As): 40 mg/kg suhe materije.

3. Bakar (Cu) ne smije biti prisutan u biljnom stimulatoru u koncentraciji većoj od 600 mg/kg suhe materije, niti cinka (Zn) u koncentraciji većoj od 1.500 mg/kg suhe materije;
4. Biljni stimulator mora imati efekte deklarisane na etiketi za biljke navedene u njoj.

Folijarno ili preko korijena?

Širom svijeta se vode diskusije i istraživanja o tome koji je najefikasniji način snabdijevanja biljke biostimulansom, odnosno da li je veći efekat njihove primjene folijarnim tretmanima ili preko korijenovog sistema. 

"S obzirom na činjenicu da sadrže fitohormone ili promotere fitohormona kao što su auksini, citokinini i giberelini, koji su ključni za sve biljke, a ne samo voćarske kulture, u dosta dugom vremenu biostimulatori su u voćarskoj proizvodnji korišteni za pospješivanje krupnoće i čvrstine plodova.

To je naročito izraženo kod jagodastog voća u situacijama kada biljke iz nekog razloga nisu sposobne da proizvedu potrebnu koncentraciju ili količinu jednog od ovih molekula, kada je potrebno reagovati i primijeniti sredstva koja su nam na raspolaganju", kaže Leposavić i dodaje da reakcija biljke na primjenjeno sredstvo je bolja što su sastojci u njemu prirodniji ali uvijek postoji bojazan nepoznavanja porijekla u ovim preparatima i da li su prirodni ili ne! 

Kada ih primijeniti?

Imajući u vidu da se i kod nas oni koriste već duži niz godina, među proizvođačima jagodastog voća još uvijek je nepoznanica efekta njihove primjene putem navodnjavanja. Jednostavnije rečeno, dobar dio proizvođača jagode, maline, kupine i visokožbunaste borovnice ne zna zašto ih primjenjuje. Glavne greške prilikom njihove primjene se odnose na prekomjernu i često neefikasnu upotrebu u pogrešnim fazama razvoja biljaka jer se smatra da su oni dobri za sve i u svako vrijeme. 

"Činjenica je da sa folijarnom primjenom proizvođači imaju veće iskustvo ali praktična primjena i efekti davanja putem fertigacije su u nekim slučajevima veći nego njihovom primjenom preko lista. Pri tome treba imati u vidu vrijeme. Praksa je pokazala da, ako se primjeni rano, na osnovu potreba korijena i za stimulaciju razvoja, postižu se bolji rezultati nego kasnijom primjenom folijarnim putem. Za ovakve tvrdnje potrebno je sprovesti više istraživanja ali u svakom slučaju, prvo zalivanje korijena predstavlja dobar momenat za primjenu biostimulansa."

Redoslijed primjene sredstava je takav da se na početku vegetacije uglavnom koriste proizvodi koji sadrže citokinine, zatim dolaze oni koji sadrže auksine i na kraju gibereline. Ovaj slijed je u zavisnosti od fenofaze u kojoj se voće nalazi i ciklusa razvoja korijena koji kod jagodastog voća počinje ranije i svoj prvi vrhunac najčešće dostiže u fazi punog cvjetanja. Za folijarnu primjenu su pogodniji kasniji tretmani kada biljke imaju veću zelenu masu i kada se biostimulatori više apsorbuju.

Takođe, postavlja se pitanje i stimulacije razvoja pojedinih organa biljke.

"Sav napor kod jagodastog voća treba da ide u cilju postizanja visokih prinosa praćenih vrhunskim kvalitetom ploda. Stoga, ako stimulišemo razvoj korijena to je u cilju postizanja bolje apsorpcije vode i mineralnih materija i naposljetku, stvaranja većih rezervi. Kada se stimuliše razvoj listova, to je u cilju poboljšanja odnosa listova i plodova. Opšti zaključak je da biljni stimulatori, bez obzira na koji dio biljke njima djelujemo, podzemni ili nadzemni, trebaju da utiču na poboljšanje opšteg statusa biljke", objašnjava naš sagovornik i dodaje da pri tome treba imati u vidu i činjenicu da je hormonalni ciklus u njima drugačiji od ciklusa hranljivih materija, a samim tim je i metabolizam biljaka u određenom procentu teže kontrolisati i da zbog toga efekat primjene fitohormona utiče na nepoželjne procese.

"Takođe, potrebno je uskladiti i ostale elemente proizvodnog procesa jer efekti primjene najkvalitetnijih biostimulatora i đubriva izostaju ako izostane pravilno upravljanje navodnjavanjem i zbog toga biljke dovedu u stanje fiziološkog stresa", zaključuje dr Leposavić.