Mjere zaštite se sprovode u periodu piljenja larvi, a prije njihovog ubušivanja u plodove.
Limitirajući faktor za postizanje visokih prinosa kod šljive, predstavljaju štetočine, koje u pojedinim godinama desetkuju proizvodnju. Među najznačajnijim štetočinama su šljivine ose, crna i žuta (Hoplocampa flava L. i Hoplocampa minuta Christ.).
Kada su povoljni uslovi za njihov razvoj, šljivine ose mogu za relativno kratko vrijeme da unište sve zametnute plodove u nekom zasadu ili na širem području. Ako se ne vrši njihovo suzbijanje, kako kaže Aleksandar Zdravković, redovno umanjuju prinos plodova za 30 do 50 posto, a kod ranih sorti i do 90 posto.
"Šljivine ose su rasprostranjene u svim rejonima gdje se gaji šljiva, imaju po jednu generaciju, a ciklus razvoja im je veoma sličan. Njihov razvoj određuje temperatura zemljišta", kaže Zdravković i dodaje da je za završetak razvoja lutke šljivinih osa potrebna temperatura od 10 stepeni Celzijusa.
Prema riječima stručnjakinje za zaštitu bilja, Sanje Popović, u pitanju su štetočine čije suzbijanje je skopčano sa problemima budući da se njihovo štetno dejstvo ispoljava tokom cvjetanja, kada je inače zabranjena upotreba insekticida zbog aktivnosti polinatora. Stoga su hemijski tretmani preporučljivi tek od perioda precvjetavanja zasada.
"Obje pomenute štetočine imaju vrlo sličnu biologiju i razviće. Razvijaju po jednu generaciju godišnje, a štetu pričinjavaju larve koje se i suzbijaju. Štetnost se oslikava u činjenici da ženke polažu jaja u cvijetne pupoljke, a larve uništavaju unutrašnjost plodića", kaže Popović i dodaje da larva prezimljava u zemljištu, a do eklozije dolazi kada se zemljište na dubini od pet do 10 centimetara zagrije do temperature od oko 10 stepeni Celzijusa.
Imaga se javljaju krajem marta ili početkom aprila. Crna šljivina osa je veličine oko pet milimetara, glava, grudi, trbuh i legalica su crne boje sa smeđim pipcima. Noge su smeđe žućkaste boje, a krila providna sa smeđom nervaturom. Žuta šljivina osa je malo veća od crne. Glava, grudi i trbuh su žuto-smeđe boje, a noge su otvoreno žute boje, opisuje stručnjak za zaštitu bilja.
Nakon pojave, imago polaganje jaja vrši na dostupnim cvjetovima, odnosno biljkama koje su u tom trenutku u cvijetu. Od toga u kojoj se fenofazi biljka domaćin nalazi u vrijeme pojave imaga, zavisiće i intenzitet napada. Ukoliko se šljiva u tom trenutku nalazi u punom cvijetu, intenzitet napada je najizrazitiji. Ako je ona u fazi bubrenja cvijetnih pupoljaka, štetočine će se fokusirati na druge izvore i napad će biti ublažen. S druge srane, ako su šljive u fazi precvjetavanja, napad je gotovo savim izbjegnut. Dakle, u zavisnosti od toga kad se štetočina pojavi i u kojoj fazi su tada različite sorte šljiva, napad može biti jači ili slabiji u određenom sortimentu.
"Mjere zaštite se sprovode u periodu piljenja larvi, a prije njihovog ubušivanja u plodove. U tu svrhu koristimo registrovane insekticide na bazi aktivne materije deltametrin u koncentraciji 0,03-0,05 posto".
Hemijsko suzbijanje se, kako Zdravković kaže, izvodi samo protiv larvi, jer bi se suzbijanjem imaga uništile i pčele, koje u to vrijeme obilno posjećuju cvjetove. Larve su najosjetljivije neposredno po piljenju, pa se najbolji rezultati postižu tretiranjem pred piljenje ili u vrijeme primarnog napada, odnosno kad se jedan dio larvi već ubuši u plodove. Dovoljno je samo jedno tretiranje, ako se obavi u pravo vrijeme (pri kraju cvetanja šljive).
Izvori
Tagovi
Autor