Sindikalac u svom šljiviku: "Ovdje dušu odmaram"

U javnosti poznat kao predsjednik Sindikata uprave Republike Srpske, Božo Marić iz sela Ljeb kod Stanara, pauzu od borbe za bolji položaj radnika u upravi, nalazi u svom šljiviku.

I dok mnogi bježe iz sela u gradove, Božo je dokaz da se može, uz dobru organizaciju, biti na oba mjesta.

Zasadio čačansku rodnu

Njegov zaselak mu je najljepše mjesto na svijetu i zato je odlučio da ga ne napušta i ne ostavlja praznu roditeljsku kuću. Svaki slobodan trenutak od sindikalnih obaveza, kojih nije malo i zbog kojih je najpoznatiji sindikalac u Republici Srpskoj, koristi da ode na selo.  

Iz njegovog voćnjaka, koji je zasađen na idealnom položaju, na brdašcu, vidi se i dimnjak u termoelektrani Stanari. Zagađenja nema iako bi možda mnogi razmislili zbog toga, ali Boži to nije predstavljalo problem da, prije tri godine, podigne zasad šljiva.   

"Ovdje dušu odmaram i skupljam snagu. Posadio sam sortu čačanska rodna, a sadnice sam nabavio iz rasadnika u Modriči. Sve što je bilo potrebno za podizanje zasada, od oranja, đubrenja, sadnje, odrađeno je kako je trebalo. Voćke sad ulaze u četvrtu vegetaciju i očekujem dobar rod. Stabla su okrečena, oprskana bakrom, nađubrena, grane savijene. Sad nije do mene", kaže Božo.

Želi svoju rakiju

Prošla godina bila je izuzetno loša za uzgajivače šljiva u većini krajeva pa je rod izostao kod skoro svih voćara. Ni ova godina ne obećava mnogo, ali je u voćnjaku našeg domaćina dobro što vegetacija kasnije kreće u odnosu na Banjaluku, na primjer. Tek poneki pup na šljivama je prolistao, a većina je u fazi mirovanja ili početka pojave bijelih balona.

Mogu li aminokiseline pomoći u zaštiti od mraza?

"Meni je cilj da pravim rakiju, svoju rakiju. To je u mojoj porodici i u ovom kraju, tradicija. Imam još i nekoliko starih stabala jabuka od kojih pravim sok. Između šljiva bila je posijana i facelija koju sam koristio za obogaćivanje zemljišta i za pčele koje takođe držim. Samo se nadam da ove godine neće biti mraza", ističe Marić.

Božo je među onima koji nemaju mnogo voća, ali sasvim dovoljno za svoje potrebe. I sve je više onih koji se za to odlučuju što može samo da raduje jer će se, koliko toliko, ublažiti depopulacija, odnosno, napuštanje seoskih područja.