Kod nas se isplati gajiti orahe, naravno, uz primjenu pune agrotehnike, dosta velika početna ulaganja i relativno dug period koji je potrebno da prođe od sadnje do momenta kada prihodi od uroda premaše troškove tekućeg održavanja.
Prva asocijacija na orahe mnogima su kolači. Nije za čuđenje, budući da su brojni recepti za poslastice za koje su, pored ostalih sastojaka, neophodni i oni. Mada se nekima čini da njihova potrošnja u domaćinstvima i nije naročito velika, činjenica je da potrebe za ovim voćem moraju da se dopunjuju i uvozom.
Živojin Lazić koji se bavi uzgojem oraha i lješnika, kaže da je čudno što je situacija sa proizvodnjom oraha takva da je neophodno uvoziti ih, budući da gajenje ovog voća smatra isplativim.
"Kod nas se isplati gajiti orahe, naravno, uz primjenu pune agrotehnike, dosta velika početna ulaganja i relativno dug period koji je potrebno da prođe od sadnje do momenta kada prihodi od uroda premaše troškove tekućeg održavanja", kaže Lazić.
Počeci sa orašastim voćem našem sagovorniku nisu bili novo iskustvo sa poljoprivredom, budući da potiče sa sela pa su ga radovi u prirodi od malena privlačili. Ipak, negov životni poziv podrazumijevao je sasvim drugačije angažovanje, posve udaljen od radova oko zemlje. Lazić je bio vojni pilot pa je ideja o voćarstvu došla tokom razmišljanja o tome čime bi se mogao baviti kada, zbog beneficiranog radnog staža, ode u penziju.
"Prvi svoj zasad, doduše lješnika, na 50 ari sa 200 stabala podigao sam 1999. godine kao pripremu za odlazak u penziju. Želio sam svoju letačku karijeru zamijeniti nečim što je takođe interesantno, a da imam za to uslove. Kada sam se odlučivao za podizanje voćnjaka, imao sam na umu i bavljenje fizičkom aktivnošću u prirodi, ali i materijalni efekat u smislu dolaženja do dopunskih izvora prihoda", kaže naš sagovornik i dodaje da je cilj bio spojiti ugodno i korisno.
"Presudan uticaj na moju odluku imao je čika Bogdan, agronom u penziji, čijem sam se ljeskaru divio - sama ideja o gajenju lješnika tada nije bila česta pojava."
Dvije godine kasnije, sa odlaskom u prevremenu penziju, Lazić je nastavio sa aktivnostima oko zasada i ubrzo je postao ozbiljan proizvođač. Ipak, nije se zaustavio samo na lješnicima. Na red je došao orah. Misao o sadnji ovog voća došla je pošto je smatrao da je komplementaran lješniku, te ga je posadio na 1,7 hektara, što je bilo 145 stabala.
"Dalje je sa orahom sve išlo normalno do zime 2011/2012. Tada se temperatura spustila i ispod -30° C, što je dovelo do izmrzavanja čitavih stabala do iznad samog kalema, tako da se može reći da su oni stari nekih osam ili devet godina i tek sada počinju ozbiljnije rađati", kaže ovaj uzgajivač.
Kada je riječ o prvobitnim ulaganjima, to podrazumijeva ulaganje u zemljište, njegovu pripremu za sadnju, potom i troškovi nabavke sadnice ali i same sadnje. Važan faktor je i održavanje zasada dok "ne prorodi" - što zahtjeva nabavku potrebne mehanizacije za održavanje tla ali i voćaka u dobrom stanju.
"To je logično jer stalno treba ulagati da bi krenulo da se vraća. Sa orahom je problem jer mora dugo da se čeka da se ulog vrati. Inače, njegov uzgoj znači i stalnu brigu o primjeni punih agrotehničkih mjera i blagovremenoj zaštiti od bolesti i štetočina. Jako je podložan bolestima i zato bi trebalo imati stručan uvid u njegovo zdravstveno stanje, kako bi se odreagovalo na vrijeme."
Budući da ima iskustva sa gajenjem obe voćne vrste, vojni pilot u penziji ih je uporedio, istakavši da je orah zahtjevniji i da je problem ta nemogućnost mehanizovane obrade, što znači da postoji velika potreba za radnom snagom, koje sve manje ima na raspolaganju.
"Kod oraha je radna snaga još uvijek nezamjenljiva, posebno kod sitnijih proizvođača kakav sam ja. Zato je uzgoj lješnika manje zahtjevan u pogledu angažovanja dopunske radne snage jer je moguća veća mehanizovanost procesa sakupljanja i čišćenja. Održavanje voćnjaka tokom godine postižem dijelom ličnim radom, a dijelom angažovanjem drugih ljudi", kaže on.
U svom voćnjaku ima dvije sorte: broadview i šejnovo, a sporadično ima i po nekog oprašivača. Ipak, iz njegovog iskustva, najbolje se pokazala broadview sa plodom srednje veličine, zdravim jezgrom atraktivnog izgleda, dobrim randmanom i redovnom plodnošću. Zato je, sasvim opravdano njegov favorit. Lazićevo zadovoljstvo sortama koje ima proširilo se i na ovogodišnju berbu.
"Ove godine rod je bio bolji nego prošle. Prije svega jer su stabla veća nego lane. Očekujem da se prinosi povećavaju svake godine do dostizanja pune rodnosti u narednih desetak godina. Orah se, budući da zahtjeva strpljenje, sadi za naredne generacije. Nakon branja, a poslije opadanja lista, predstoji prskanje voća preparatima na bazi bakra."
Kada je u pitanju distribucija, do sada je uspjevao prodati sve što proizvede, uglavnom na veliko, ali u posljednje vrijeme se čitava porodica angažovala za prodaju na malo, najviše preko društvenih mreža. Cijena oraha je oko 13 KM za kilogram.
"Porodično bavljenje orašarom i ljeskarom ujedno nam je dodatni izvor prihoda, a aktivni smo taman onoliko koliko možemo obaviti, uz druge poslove koje radimo. Stoga ne planiramo proširenje zasada", kaže ovaj voćar.
Aleksandar Jeftić: Uzgoj lješnika nije ni malo lak, potrebna je maksimalna posvećenost
Za kraj, rekao nam je da pomenuta penzija sa početka teksta nije nastupila u punom smislu te riječi - okolnosti su bile takve da se pilotsko angažovanje nastavilo i nakon penzionisanja.
"Već 15 godina sam instruktor letenja, a oko sedam sam u pilotskoj akademiji. Vikendom i praznicima posvećen sam voćnjaku. Ova dva posla, ni najmanje u dodirnoj tački, za mene su potpuno zadovoljstvo. Kad budem prestao da letim, ostaće mi zemlja i voćarstvo kao ništa manje lijep posao."
Tagovi
Autorica
