U užičkom kraju u višim predjelima susjedne Srbije šljive napada šljivina osa, a u nižim i plamenjača i šupljikavost lista. Od ove ose rod može da podbaci i do 80 posto.
U užičkom kraju susjedne Srbije, u zavisnosti od lokaliteta i sorte zasadi šljiva se nalaze u različitim fazama cvjetanja do procvjetavanja. Ujedno je to i period kada se intenzivno radi na zaštiti šljiva od raznih bolesti. U nižim krajevima ove regije naročite probleme prave žuta i crna šljivina osa i plamenjača, dok je višim osa glavni uzrok da rod podbaci.
U domaćinstvu Gorana Jarakovića iz Bioske uzgoj šljive i proizvodnja rakije je tradicionalni posao. U njegovoj porodici proizvodnje rakije prenosi se već sedam koljena, a domaćinstvo Jaraković se spominje i u spisima Jovana Cvijića. Na njegovom poljoprivrednom gazdinstvu trenutno ima oko 500 stabala šljive, a ove godine su posadili još 300, dok je u planu još nekoliko stotina stabala. Ovaj domaćin već ima iskustva sa šljivinom osom i opasnošću koja ona nosi.
"Mi se nalazimo na 900 metara nadmorske visine i nema mnogo bolesti šljiva. Uglavnom su one zastupljene u nižim krajevima. Na ovoj visini samo opstaje šljivina osa. Ona čak može da preživi mraz i da postane ponovo veoma aktivna. Ako se ne bi prskalo sa preparatima, gubitak bi bio i do 80 posto", rekao je Jaraković.
Zato on preduzima sve neophodne mjere zaštite.
"Pred cvjetanja koristimo preparat i prskamo voće, a isti postupak ponavljamo i deset dana poslije cvjetanja. Takav postupak nam omogućava da se šljiva potpuno zaštiti od šljivine ose."
On je objasnio da šljivina osa polaže jaja u plod, koji se ubrzo sasuši, jer se larve hrane sa unutrašnjosti ploda. Tretman zaštite se ponavlja svake godine.
Diplomirani inženjer Milena Ćirić iz Savjetodavne poljoprivredne službe Užice, kaže da žuta i crna šljivina osa (Hoplocampa flava i Hoplocampa minuta) imaju jednu generaciju godišnje.
"One prezimljavaju u stadijumu gusjenice u zemljištu. U periodu cvjetanja ženke polažu jaja na ili između čašićnih listića cvjetova. Štete prave gusjenice koje se ubušuju u tek zametnute plodove. Napadnuti plodovi otpadaju, a samo jedna gusjenica može oštetiti i do pet plodova. Praćenje ovih štetočina se radi postavljanjem bijelih ljepljivih klopki u zasade šljiva", kaže Ćirić.
Ona mjere zaštite od šljivinih osa preporučuje nakon piljenja gusjenica, a prije njihovog ubušivanja u tek zametnute plodiće i sprovode se isključivo u fazi precvjetavanja voćke kada pčele i drugi polinatori nisu prisutni u zasadu. Preporučuje hemijski tretman nekim od registrovanih insekticida na bazi deltametrina.
Također, u zasadima u precvjetavanju, sprovodi se tretman u cilju zaštite tek formirane lisne mase od infekcija gljivama prouzrokovačima šupljikavosti lista koštičavog voća (Stigmina carpophila) i plamenjače šljive (Polystigma rubrum) na bazi aktivne materije mankozeb ili kaptan.
Prepoznajte simptome napada najčešćih štetočina i bolesti na voćkama
"Plamenjača šljive (Polystigma rubrum) je gljivično oboljenje šljive. Simptomi se javljaju na listu, u vidu pjega različitih veličina. Pjege su u početku žućkaste, pa narandžaste i na kraju crvene boje. Sa lica lista pjege su malo ispupčene, a sa naličja udubljene. Jače napadnuto lišće prijevremeno opada u avgustu ili početkom septembra.
Lišće se inficira ukoliko je mlado i kad se na njemu nalaze kapi kiše ili rose, pri čemu je temperatura vazduha iznad 8°C. Kritičan period za zaražavanje je od početka listanja pa dvije do tri sedmice poslije precvjetavanja".
Ona navodi da se suzbijanje izvodi najčešće po precvjetavanju, izuzev ako se radi o osjetljivim sortama (požegača, čačanska ljepotica), a listanje se dogodi prije cvjetanja, tretiranje treba obaviti na početku. Ono se obavlja nekim od fungicida na bazi aktivne materija mankozeb, kaptan, propineb i drugi. Nakon 10-14 dana potrebno je ponoviti tretman.
"Šupljikavost lista je gljivično oboljenje koje napada sve vrste koštičavog voća. Napada list, plod i mladare. Karakterističan simptom je šupljikavost koja nastaje uslijed ispadanja unutrašnjeg dijela pjege. Uslijed jačeg napada voćka ostaje gotovo bez lišća", kaže Ćirićeva.
Za razliku od ostalih bolesti, osnovna zaštita obavlja se u jesen, kada opadne više od 50 posto lišća i u proljeće prije kretanja vegetacije.
"Za ove tretmane koriste se preparati na bazi bakra, na temperaturama višim od 7⁰C. Tokom vegetacije nakon cvjetanja preparati na bazi aktivnih materija mankozeb, kaptan, propineb i drugi. Tretman je potrebno ponoviti nakon dvije do tri sedmice. Tretmani zavise od godine, u kišnim uslovima veće su mogućnosti infekcije, pa bi zaštitu trebalo obaviti prije najavljenih padavina", savjetuje.
Na kraju je naglasila da je primjena insekticida u fazi cvjetanja zabranjena.
Tagovi
Autorica