Dobro bi bilo da se prije postavljanja u sadne rupe korijen potopi u vodu s čajem od kamilice ili vrbovih grančica, a sve radi boljeg ukorjenjavanja.
Borovnica je voćna vrsta koja se posljednjih godina najviše sadi u Bosni i Hercegovini. Istovremeno, ona je i jedna od najzahtjevnijih voćaka jer traži dobru pripremu zemljišta prije sadnje.
Na parceli na kojoj se planira podizanje zasada borovnica ne bi trebalo da bude ostataka paradajza, krompira, patlidžana, paprika, jagoda i malina jer ih napadaju iste bolesti kao i borovnicu.
Najbolje je da se zemljište odmori barem jednu godinu, da se posiju ratarske kulture ili da se prihrani đubrivima koja u sebi sadrže fosfor, kalijum i sumpor, jer naša zemljišta, najčešće, deficitarna su s ovim elementima.
U svakom slučaju neophodno je da se obavi analiza zemljišta. Borovnica voli humusna, ali i kisela zemljišta, pH reakcije od 3,5 do 4,2, što predstavlja najbolji raspon kiselosti za njen uzgoj, mada uspjeva i na tlu sa ph višim od 4,2 odnosno i do 5,5 ph.
Kada se obavi analiza zemljišta, radi se po preporukama sačinjenim u analizi. Najčešće bi trebalo da se doda odgovarajuća količina NPK đubriva sa više fosfora i kalijuma, kao i određena količina stajnjaka koji je potreban prije sadnje, a kasnije, tokom rasta borovnica, nije neophodno, njegovo dodavanje jer snižava ph vrijednost.
Nakon izvršene analize, pristupa se oranju i tanjiranju parcele. Poslije toga rasipa se sječka, piljevina, stajnjak i NPK đubrivo.
Ako proizvođač želi da se bavi organskom proizvodnjom, umjesto NPK đubriva može da se stavi organsko peletirano đubrivo, takođe sa više fosfora i kalijuma. Zatim se vrši frezanje, kako bi se navedene komponente unijele u zemljište.
Pošto borovnica, zbog plitkog korijena ne podnosi zadržavanje vode, najbolje je da se naprave bankovi, odnosno, baule, visine do 40 centimetara. Bankovi se prave poslije frezanja plugom koji sa dvije strane nabacuje zemlju, a koja se zatim ponovo freza u dva ili tri navrata, kako bi se postigla što mrvičastija struktura zemljišta.
Ako vam čizma upada u zemljište, to je znak da je zemlja dobro pripremljena. Sitno korijenje borovničinog korijenovog sistema ne mogu da se probijaju kroz tvrdo zemljište, zbog čega često dolazi do propadanja sadnica.
Kada se završi s frezanjem, po redovima se pospe treset i još đubriva sa fosforom i kalijumom, a zatim se na zemlju postavlja sistem za navodnjavanje i folija koja spriječava rast korova, jer su oni najveći problem s kojim se suočavaju voćari.
Folije moraju da budu vodopropusne zbog velikih potreba za vodom. Ako folija nema rupe, skalpelom se reže i obavlja sadnja. Korijen se reže, sa strane, kako bi se podstaklo grananje nakon sadnje jer se nalazi u saksijama u kojima dolazi do uvijanja korijenovih dlačica, ka unutra.
Dobro bi bilo da se prije postavljanja u sadne rupe korijen potopi u vodu s čajem od kamilice ili vrbovih grančica, a sve radi boljeg ukorjenjavanja.
Nakon sadnje može da se izvrši tretman bakarnim sredstvima, a rezidbu je najbolje obaviti u proljeće.
Povezana biljna vrsta
Fotoprilog
Tagovi
Autor