Kod starijih stabala pri kraju rodnosti ili eksploatacionog vijeka, često dolazi do slabljenja vegetativne moći, ljetorasti su dužine ispod 25 cm, dolazi do pojačanog ogoljavanja grana, izrođavanja plodova i masovne pojave vodopija.
Stare sorte voćaka, pretežno autohtone sorte jabuka i krušaka, sorte šljiva sa osušenim, polomljenim granama, sa dosta izbilih vodopija u unutrašnjosti krune, se uzimaju u obzir za revitalizaciju. Sva ta stabla bi u narednom periodu trebalo podmladiti kako bi se produžio vijek eksploatacije ovih stabala.
Ovom mjerom se aktiviraju spavajući i adventivni pupoljci na granama i vođici (voditeljici), uslijed naglog priticaja sokova. Obično se podmlađivanje voćaka vrši u vrijeme redovne zimske ili rano proljetne rezidbe, ali u svakom slučaju prije kretanja vegetacije. Ova pomotehnička mjera se najčešće izvodi kod jabuke i kruške, a rjeđe kod šljive, trešnje i višnje, mada stručnim podmlađivanjem i kod ovih vrsta se dobijaju dobri rezultati. Podmlađivanje daje bolje rezultate kod voćaka na sijancu i bujnijim podlogama nego na kržljavijim podlogama.
Ono može biti potpuno i postepeno. Potpuno podmlađivanje, tj. podmlađivanje u jednoj godini se rjeđe primjenjuje jer voćke to teže podnose i dolazi do slabijeg obnavljanja krune. Pri potpunom podmlađivanju, odnosno skraćivanju ramenih grana i vođice obavezno voditi računa da vrh skraćene vođice zaklapa ugao od 90 - 100o sa vrhovima skraćenih osnovnih (skeletnih) grana.
Voćke se podmlađuju i u slučaju jače pojave grada i prilikom prekalemljivanja. U takvim slučajevima, da bi se obnovila vegetativna masa, rodna površina i produžio vijek eksploatacije voćki, pristupa se njihovom podmlađivanju.
To se primjenjuje samo jednom u životu voćke i to obično na kraju životnog vijeka. Zato se više preporučuje postepeno podmlađivanje u periodu dvije do tri godine, gdje se svake godine podmlađuje oko 35 % grana u kruni. Prilikom ovakvog podmlađivanja u prvoj godini se izbacuju polomljene grane, grane koje zasjenjuju krunu i koje smetaju drugim voćkama, kao i suhe grane. U narednim godinama skraćuju se skeletne grane na trogodišnju i stariju zonu porasta, na bočnu granu ili grančicu u polje, koje se ostavljaju u cilju regulisanja priticanja hrane u blizini mjesta presjeka.
Prilikom prekraćivanja debljih grana treba voditi računa da ne dođe do njihovog cijepanja. Rane stvorene na granama treba oštrim nožem ili nožem kresačem zagladiti, dezinfikovati i premazati kalem voskom. U godinama podmlađivanja i naredne 2 do 3 godine trebalo bi odstranjivati izbile vodopije, koje samo ostavljati na praznim mjestima na ramenim granama, odnosno voditi računa da se pravilno formira oblik krune, prema predviđenoj projekciji.
Sama tehnika podmlađivanja voćaka prvenstveno se sastoji u skraćivanju ramenih (primarnih) grana krošnje i vođice (vodilice). Stepen skraćivanja zavisi od ogoljavanja ili oštećenosti ramenih grana, kao i namjera u pogledu korekcije krošnje (krune) voćaka. Zavisno od toga podmlađivanje može biti slabo, srednje ili jako.
Pojedini autori predlažu da kod slabog podmlađivanja, vođica i ramene grane se skraćuju za 1/4, kod srednjeg podmlađivanja za 1/3 do 1/2, a kod jakog ili potpunog podmlađivanja za oko 3/4 njihove ukupne dužine. Pri skraćivanju vodi se računa o mogućnosti spuštanja krošnje i dobijanja rodnog drveta na ogoljelim dijelovima ramenih grana. Slabija i srednje slaba podmlađivanja mogu se vršiti svakih osam do 12 godina, a jako samo jednom u poznoj životnoj dobi voćaka. Od osnove krošnje ili krune prema vrhu povećava se skraćivanje ramenih grana, radi bolje osvetljenosti i boljeg razvoja buduće krošnje.
U toku vegetacije na skraćenoj vođici i ramenim granama pojavit će se veći broj izbojaka, koje prorjeđujemo na rastojanju 10 do 20 cm, zavisno od njihovog položaja u krošnji. Vodopije uklanjamo ili ostavljamo ukoliko postoji prostor za zamjenu ramenih ili poluramenih grana. Letoraste izbile sa unutrašnje strane krošnje, ukloniti do osnove.
Podmlađivanje voćaka bi trebalo da prate i druge agrotehničke mjere, kao što su poboljšana ishrana, obrada zemljišta, zaštita od prouzrokovača bolesti i štetočina, navodnjavanje i dr. Podmlađivanje starijih stabala treba pogotovo da prati obavezno đubrenje azotnim đubrivima u proljeće.
Ukoliko podmlađivanje vršimo u jesen po opadanju lišća, primijeniti odgovarajuće mjere. Važno je da u toku podmlađivanja se vrši krečenje debla i osnove ramenih grana, radi zaštite od sunčanih ožegotina i mrazeva. Neophodno je da se voćke koje se podmlađuju u zasadu đubre sa 20 do 30 tona/ha zgorjelog stajnjaka i 600 do 800 kg/ha kompleksnog mineralnog đubriva (8:16:24 i sl.), te zatim uzorati zemljište na 10 do 12 cm dubine. Zemljište održavati u stanju jalovog ugara u kombinaciji sa zelenišnim đubrenjem.
Tagovi
Autor