Miloš Popović nastavio tradiciju ženskog dijela porodice

Šipak ili nar je izuzetno cijenjena biljka u hercegovačkom kraju. Zbog zdravih svojstva od njega se pravi sok, ali i slatko.

Grehota je živjeti u Hercegovini, a ne posaditi šipak

Divlji šipak je također cijenjeno voće od kojega u porodici Popović iz sela Drijenjani u Popovom Polju decenijama prave sok od divljeg šipka. Recept s istorijom čuvale su žene porodice Popović, no njima se pridružio i jedan muškarac, 34-godišnji Miloš Popović.

Nekadašnju namjeru osamnaestogodišnjaka da sok "svog djetinjstva" iznese i preko seoskog praga, danas je pretvorio u posao, od kojeg njegova, uskoro, četvoročlana porodica, ostvaruje prihod, mada još uvijek nedovoljan za lagodan život, navodi radiotrebinje.

Miloš Popović nije traćio vrijeme

Završio je školu, odslužio vojsku, ali nije našao posao. To mu nije bilo opravdanje za traćenje vremena.

Seosko imanje i jedan dobro upamćen recept, ostavljen njemu u amanet, bili su jasan znak šta treba da radi.

Imao je sreću da je slučajno susreo izvjesne Banjalučane čija je želja bila da kupuju sok od divljeg šipka, upravo iz Popova.

"To mi je bio pokretač i odlučio sam da probam. Oni su kupovali, ja povećavao količinu. Koliko god bih napravio uvijek bi mi nestalo do početka ljeta. Sada pravim deset puta veće količine nego tada i opet sve prodam, a stotinjak litara soka uspijem da ostavim za porodicu i poklone."

Sirup i svježe cijeđeni sok

Deset prethodnih godina, Miloš je ozbiljno posvetio uzgoju, proizvodnji i na koncu, prodaji dvije vrste domaćeg soka od divljeg šipka. Sirup i svježe cijeđeni sok. Kako kaže, sve onako kako su prije radile žene iz njegove porodične loze.

"U suštini, cijeli život sam okrenut preradi šipka i pravljenju soka. Kod nas u kući, pravile su ga mama i baka, kao i druge žene prije njih. To je sok koji pijem od najranijeg djetinjstva i bez kojeg je nezamislivo da nekog i danas ugostimo. Moja starina je iz sela Drijenjani, mogu slobodno reći podneblju divljeg šipka, tako da su svi preci pravili ovaj sok za kućnu upotrebu."

Uz šipak od ranog djetinjstva

Oduvijek je Miloš živio sa šipkom i pripremom soka.

To je sok koji pijem od najranijeg djetinjstva i bez kojeg je nezamislivo da nekog i danas ugostimo.

"Kad mi je bilo deset godina išao bih da naberem šipke. Donio bih kući punu vreću. Onda bi majka i baka, zrno po zrno istresale i tako pravile sok. Sve su radile ručno, što je tada bio jedini način pravljenja. Nije to bilo teško, ali je dugo trajalo", priča Miloš koji nije htio stati samo na ubiranju plodova u okolici.

Posadio plantažu šipka

Na imanju koje mu je stric dao na korištenje, posadio je voćnjake divljeg šipka u kojem sada ima 500 sadnica.

"Nakon većeg voćnjaka, prije tri godine posadio sam i manji, sa 100 stabala divljeg šipka. Postavio sam i crijeva za navodnjavanje po sistemu kap po kap. Plantaže u mom selu, nalaze se na 400 metara vazdušne linije od mjesta gdje uspijeva samonikli šipak i gdje je pristupačna voda za zalijevanje", ističe Miloš, koji i pored vlastitih voćnjaka, nije prestao povremeno da odlazi u berbu šipka u brdovite predjele Popovog polja.

Nažalost, ovogodišnji požari uništili su mu voćnjak na 4 dunuma zemlje, odnosno 500 voćaka i kompletan sistem za navodnjavanje. No, Miloš ne posustaje pa kaže da će saditi novi.

Sok stiže i do Beograda

U naselju Gorica, skoro pa sam, sagradio je objekat od 40 kvadrata površine, kako bi svakom zainteresovanom omogućio da pogleda proces pravljenja ili proba sokove. Sličan objekat ima i u staroj kući u Drijenjanima, u podrumu koji je davno sazidao njegov djed, gdje u hladnim prostorijama šipak može dugo opstati.

Miloševi domaći sokovi iz Popovog polja, osim u Trebinje, putuju i u Sarajevo, Banjaluku, Beograd, Novi Sad.

Da bi sve postigao, unaprijedio je nekadašnji ručni način pravljenja soka. Koristi postupak hladnog cijeđenja uz pomoć hidraulične prese, koju je sam konstruisao, ali se i dalje drži domaćeg recepta, bez dodataka hemije.

Miloš pravi čisti sok i sok sa šećerom. Čisti sok koristi se kao lijek koji se preporučuje dijabetičarima, a do gotovog proizvoda potrebno je mjesec dana posla. Sav sok proda, ali od toga ipak ne može živjeti. Zato se bavi i pčelarstvom što je takođe tradicija obitelji Popović.

Foto: Bigstockphoto/Amor_Kar