Koje zelenišno đubrenje možemo primijenti u voćnjaku i od čega to zavisi?

Zelenišnim đubrenjem se reguliše vodni i vazdušni režim i istovremeno popravljaju fizičke osobine zemljišta, odnosno čini ga strukturnijim. Reguliše se i toplotni režim zemljišta i skoro u svim slučajevima umanjuje opasnost od zimskih mrazeva. Također, zelenišnim biljkama sprječava se ispiranje hranljivih materija, provjetrava zemljište do dubine korijenovog sistema voćaka.

Osim toga, pojedine biljke imaju mogućnost azotofiksacije i ostavljaju u zemljištu voćnjaka izvjesnu količinu azota. Ovo đubrenje, primjenjuje se u mladim voćnim zasadima, u kojima se još nisu sklopile krošnje stabala.

Izbor kultura zavisi i od osobina samog zemljišta

Primjenjuju se na strmim terenima, čime se sprječava erozija zemljišta u voćnjacima. Osim toga, njime se pospješuje i uništavanje korova, a jeftinije je nego korištenje ostalih organskih i mineralnih đubriva u voćnjacima.

Izbor kultura za zelenišno đubrenje zavisi i od osobina samog zemljišta. Ukoliko je godišnja količina padavina niža od 500 do 600 mm ne primjenjuje se.

Usjev lupine: Tri namjene visokovrijedne biljke

Za pjeskovita i beskrečna zemljišta neutralne-slabo kisele reakcije najbolja je lupina. Ona se u toplijim krajevima sije u jesen u količini od oko 180 kg sjemena/ha površine međuredova zasada. Daje pet do šest vagona zelenišne mase. Zaorava se kad je većina biljaka u cvijetu, odnosno početkom juna.

Zaoravanje u jesen ili proljeće

Za laka zemljišta sa dovoljno kreča koriste se grahorice - maljava i panonska, u količini 140 kg sjemena/ha. Pošto znaju da poliježu, obično se siju u smiješi sa ražem i ovsom (količina njihovog sjemena je 50 - 60 kg/ha). Sa njima je moguća sjetva sredinom ljeta (jula i avgusta) ili u jesen, pa je shodno tome zaoravanje biljne mase u jesen ili proljeće. Spadaju u azotofiksatore zbog simbioze sa korijenskim bakterijama-nitrifikatorima, pa za sobom ostavljaju značajne količine azota u zemljištu (60 - 80 kg N/ha).

Za kisela zemljišta (pH = 4,7), kako za jesenju i proljetnu sjetvu pogodan je i stočni krmni grašak u količini 140 kg/ha. Biljka se brzo razvija i daje velike količine mase. Potpada pod azotofiksatore. Sklon je polijeganju pa se sije u smiješi sa ražem i ovsom (40 kg/ha). Prednost ima ozimi stočni grašak koji je otporan prema mrazevima.

Za suhlja i zemljišta iscrpljena slabim đubrenjem najpogodnija je pomenuta lupina. Ona je također otporna prema mrazevima, pa se sije u septembru, a zaorava u aprilu ili maju. Može se sijati u martu (150 - 200 kg/ha sjemena), a zaorava u cvijetu, početkom juna.

Facelija, soja, sudanska trava

Za brdske krajeve upotrebljava se heljda. Uspijeva na svim tipovima zemljišta, a na jako kiselim može dati čak dva otkosa godišnje. Njena zelena masa se brzo raspada u zemljištu. Sije se sredinom ljeta u količini 150 kg sjemena/ha, a zaorava u jesen. Može da se sije i u martu, ali je bolja ljetna sjetva.

Za ovaj tip đubrenja mogu se gajiti i facelija (medonosna biljka - u količini 15 kg sjemena/ha), soja, djetelina, sudanska trava i druge.

Prilikom sjetve pokrovnih kultura u međuredove voćnjaka, radi pravilnijeg đubrenja zemljišta (manjeg iscrpljivanja zemljišta u hranivima) obično se zasijava svaki drugi međured. U vrijeme cvjetanja ili formiranja mahuna, a prije zaoravanja, biljna masa se najprije povalja i isitni tanjiračama ili rotofrezama, a zatim se tako samljevena unosi u zemljište plićim oranjem ili teškim tanjiračama.

Sljedeće godine zasijavaju se susjedni međuredni prostori.