Na 13 parcela ima 1.200 stabala ovog rajskog ili dženetskog voća bez košpice. Ove godine će ubrati pet vagona.
"Vojske treba da bere, toliko smokava ima", kaže nam Hivzo Šator iz sela Lokve kod Čapljine, koji će ovu sezonu, vjetovatno zaključiti s pet vagona ubranog roda.
Zasade je podigao prije 20 godina, a šta ga je na to ponukalo kaže "duga je priča". Danas, na 13 parcela ima 1.200 stabala ovog rajskog ili dženetskog voća bez košpice.
"Nikad se niko nije bavio ovim od mojih, imali su po dva, tri stabla. Roman bi se mogao napisati šta me ponukalo. To je temeljno suprotstavljanje svim silama koje kruže oko nas Bošnjaka. Bavim se još trešnjama i ništa više", kaže nam Hivzo, a oko njega se čuje graja.
Naime, dok razgovaramo, na gazdinstvu se pakuju ubrani plodovi, jer sad će kupac, vozi sve u Sarajevo, gdje, prema riječima ovog domaćina, ide 95 posto njegovih smokava, a onako, poluozbiljan dodaje da on "liječi" Sarajlije i turiste, ali to se baš i ne cijeni u ovoj državi.
"Ovo je lijek, ovo ide u Sarajevo.Bosnalijek od države dobija redovno stimulans, a mene tu nigdje nema, da ne pričam o turističkoj organizaciji i zašto smokva ide ovako, Sarajevo puno turista i pojedu više nego Sarajlije", siguran je Hivzo i pomalo razočaran odnosom prema voćarima.
Roda ima mašala, svake godine je s količinama u blizu, zavisi od vremena, toplotnih udara i vode. Kupci dođu pred kuću i ovdje sve proda. A cijena, ona je kaže prilična opet zahvaljujući turistima. Pitamo ga šta to znači, a on precizira da za kilogram naplaćuje 4 marke.
Na našu konstataciju da je u Sarajevu cijena oko 8 KM, on dodaje: "Eto vidiš, možeš misliti koliko ljudi još zarađuje na meni. A njemu dođe čisto ko sunce, preproda i para uzmu isto kao i ja. Bog zna koliko familija je uhljebljeno dva mjeseca, dok ja radim."
Ima nešto i poticaja, ali to je kaže toliko sitno da je beznačajno i spomenuti. Koliko će ove godine ubrati roda, za sad je teško sračunati, ali "ako bi se ova vatra promijenila i bude kiše, bit će i 50 tona smokve". S radnom snagom problema nema.
"Tu je svojta, rođaci, sestre, svastike i tako dalje, sve zaposleno totalno. Sad ih je 12-tero ovdje, slaže se ubrana smokva, sve to kad krene kući ja isplaćujem", kaže naš sagovornik.
I nije to jedini trošak koji ima. Riječ je o ekološkom voćnjaku, priča nam, pa značajna sredstva izdvaja za stajnjak, ali za vodu najviše. Iako je među prvima iskopao bunar, to nije dovoljno za velike potrebe navodnjavanja.
"Zalijevam redovno, instaliran je sistem ‘kap po kap’ na svaku od 13 njiva, na 40 dunuma. Ima ulaganja, na vodu odu hiljade maraka, a 1,65 KM košta kubik. Imam ja i jedan rezervoar od 2.000 kubika, ali to se začas potroši", zaključuje uz poziv da dođemo u Lokve jer se ima šta i vidjeti i zabilježiti.
Fotoprilog
Tagovi
Autorica
