Kako suzbijati krvavu uš?

Krvava uš (Eriosoma lanigerum) je biljna štetočina koja u našoj zemlji uglavnom napada jabuku. Beskrilna ženka kestenjaste boje, duga je oko dva milimetra. Na vrhu njenog abdomena nalaze se dugačka voštana vlakna. S druge strane, krilata ženka krvave uši je, takođe, kestenjasta, s tim da su joj prednja krila prozračna i mjestimično tamnija. Dužina tijela odrasle jedinke je od 1,6 mm do 2,2 mm. Kolonije krvave uši prekrivene su bijelom, gustom, voštanom prevlakom, ispod koje se nalaze sivo-crne uši. Ukoliko se uši zgnječe, one ispuštaju crvenu tekućinu, po kojoj je štetočina dobila ime.

Napadaju podzemni i nadzemni dio biljaka i sišu biljni sok

Ženka krvave uši godišnje može imati 10-12 generacija potomaka. Međutim, u idealnim uslovima za njihov razvoj one mogu u sezoni dati čak 16 generacija. Eriosoma lanigerum prezimljava u pukotinama kore stabla i grana, ali i na podzemnim organima jabuke, najčešće oko korijenovog vrata. Mlade jedinke se, u proljeće, šire po voćnjaku, naseljavajući mladice i sišu veliku količinu biljnog soka iz jabuke. Zbog toga dolazi do pucanja kore grana, debla i korijena, pojave rak rana i na kraju prijevremenog sušenja voćaka. Ovo je naročito opasno kod mladih sadnica u rasadnicima, jer se u pukotinama, osim krvavih uši, mogu naseliti i paraziti (npr. Gleosporium sp) ili insekti (staklokrilac) i mnoge druge štetočine. 

Početak razmnožavanja u rano proljeće

Krvava uš dobro podnosi veoma niske zimske temperature. Može izdržati hladnoću do čak -27°C. Počinje se razmnožavati u rano proljeće (period mart - april). U proljeće i ljeto, u voćnjacima se uglavnom mogu naći beskrilne ženke, koje rađaju mlade i stvaraju kolonije u pukotinama kore i na ranama grana stvorenim rezidbom. Lako se uočavaju, jer su kolonije prekrivene bijelom vlaknastom tvorevinom, zbog čega se stiče utisak kao da su prekrivene vatom. U jesen raste broj krilatih ženki, koje prelijeću na druga stabla.

Kako ih suzbiti?

Suzbijanje krvavih uši je, prema riječima savjetodavca Gorice Kozobarić, prilično kompleksno i zahtijeva preduzimanje nekoliko sljedećih mjera:

• Izbor podloge - Stručnjaci preporučuju korištenje podloge Mp ili još slabije bujne podloge (M27). Kako napominju, treba izbjegavati bujnu (MM106) podlogu i imati u vidu da je sama podloga otporna na krvavu uš, uz to bujnija stabla jabuke postaju osjetljivija.
• Rezidba - Tu mjeru treba obaviti kvalitetno, to jest tako da krošnja bude prozračna, da bi insekticidi kvalitetno prekrili svaki dio biljke. Važno je da na stablima ne bude mnogo rezova i oštećenja.
• Izbalansirana ishrana - Osim ta dva preduslova za smanjenje populacije krvave uši, trebalo bi voditi računa o izbalansiranom đubrenju, a posebno o tome da se ne koriste prekomjerna količina dušika, kako bi se postigao umjeren rast izdanaka.
• Kmijske mjere - Neophodno je znati da se ta štetočina kemijski veoma teško suzbija. Insekticidi uništavaju njene prirodne neprijatelje, pa stoga kemijske mjere primjenjujemo ukoliko se krvava uš javi u populaciji većoj od praga štetnosti, a to je 5%-8 % napadnutih biljaka. U mlađim voćnjacima taj prag može biti i niži. Suzbijanje krvave uši se počinje zimskim prskanjem voćnjaka i primjenom preparata na bazi hlorpirifosa količini 3 l/ha uz dodatak mineralnog parafinskog ulja u količini do 30 l/ha.

Obavezno pregledati zasad prije tretiranja

Tokom vegetacije, prije kemijskog suzbijanja, obavezno treba obaviti vizuelni pregled zasada i laboratorijski pregled uzoraka mladica jabuke da bi sagledali nivo parazitiranih ženki krvave uši. Parazitirane ženke krvave uši su crne i mumificirane, vidljive unutar bijele vataste prevlake, koja je na mladicama oskudna, zato što uši nisu aktivne. Prvo tretiranje se provodi neposredno prije, a drugo nakon cvjetanja, kada još nema previše lisne mase, koja dodatno otežava kvalitetnu aplikaciju pesticida. Gorica Kozobarić savjetuje da se za to koristi selektivni aficid Pirimor 50 WG, koji štedi prirodne neprijatelje, a mogu ga upotrebljavati voćari kojima je standard integralna zaštita voća.