Primjenjuju se razni načini kalemljenja na zrelo, što zavisi od cilja, vremena kalemljenja i vrste voćaka.
Kalemljenje voćaka na zrelo obavlja se u prostorijama (sobno kalemljenje i kalemljenje iz ruke), u rastilu i voćnjaku. Kalemovi na zrelo se vezuju, a spojno mjesto i vrh kalem grančice premazuju se kalem voskom. Sobno kalemljenje se može početi od polovine januara i obavlja se do kraja marta.
Na ovaj način se kaleme jabuka, kruška, šljiva, kajsija, trešnja i orah, a rjeđe druge vrste.
Podloge se kaleme 10 i više cm iznad korijenovog vrata, sa dva do tri pupoljka na kalem grančici. Poslije kalemljenja, korijen podloge se stavlja u vlažan pijesak ili sanduke sa vlažnom piljevinom ili tresetom i unosi se u vlažne prostorije sa temperaturom od 10 do 15oC, gdje se kalemovi drže dok ne sraste spojno mjesto, odnosno oko 20 dana. Za to vrijeme pupoljci sorte (plemke) malo nabubre i poslije se kalem iznosi u hladnu prostoriju na oko 5oC ili se odmah sadi.
Ako ovom kalemljenju pristupimo krajem marta i početkom aprila, onda se poslije kalemljenja iz ruke kalemovi odmah sade u rastilo bez prethodnog zagrijavanja u prostorijama. Kalemljenje može biti i direktno u rastilu pred sam početak vegetacije.
Prije početka sobnog kalemljenja na podlozi se povećanjem temperature prostorije izazove kretanje sokova. Kalem grančica mora biti u potpunom mirovanju. Kalemovi oraha, recimo, slažu se u sanduke sa vlažnom piljevinom i mahovinom. Pokrije se cijeli kalem, a potom se oko 15 dana prostorija izlaže zagrijavanju na 26 - 29 oC.
Primjenjuju se razni načini kalemljenja na zrelo, što zavisi od cilja, vremena kalemljenja i vrste voćaka. Može se kalemiti prostim spajanjem, engleskim spajanjem, spajanjem sa strane. Orah se uspješno kalemi mašinom za kalemljenje i ne potapa u kalem vosak.
Kalemljenje u voćnjaku najčešće se obavlja radi prekalemljivanja voćaka, pojačanja i ozdravljenja stabala.
Za sve načine i mjesta kalemljenja na zrelo treba obezbijediti što veću i čvršću dodirnu površinu presjeka podloge i plemke. Posebno je značajan dodir kambijalnih spojeva (tvornih tkiva) podloge i plemke koji se nalaze ispod kore.
Kalemljenje prostim spajanjem primjenjuje se kada su podloga i kalem grančica iste ili približno iste debljine, a izvodi se u toku mirovanja voćaka: zimi ili rano s proljeća. Izvodi se tako što se na podlozi, na pravom i glatkom dijelu, napravi kos presjek u obliku klisa (uzdužni presjek), dužine 2,5 do 3 cm, pa se na kalem grančici napravi odgovarajući kos uzdužni presjek, ali tako da on bude sa suprotne strane pupoljka.
Poslije toga, presjeci se pažljivo spoje i čvrsto uvežu rafijom ili nekim drugim vezivom i premažu kalem voskom, te se obavlja i premazivanje presjeka na vrhu kalem grančice, koja nosi dva do tri pupoljka. Spojne komponente treba čvrsto vezati, početi odozgo na dole, a potom spojno mjesto premazati, najbolje kako sam naveo, kalemarskim voskom.
Ovaj način kalemljenja ima više prednosti od ostalih, a to su: dosta se lako izvodi, dobijaju se prave i na spojnom mjestu dobro srasle sadnice na kojima nema povreda koje nastaju pri kalemljenju očenjem - prilikom skidanja patrljka. Zato ovaj način zaslužuje veću pažnju u rasadničkoj proizvodnji.
Tagovi
Autor