Jabuka stara 139 godina rađa u voćnjaku Antićevih

Jabuka sorte ilinjača u dvorištu porodične kuće Antić u Bukovču kod Jagodine (susjedna Srbija, op.ur.)  stara je čak 139 godina i još uvijek rađa zahvaljujući naporima Nebojše Antića (69) da jabuku oživi i tako sačuva uspomenu na svoje pretke koji su tu živjeli.

"Po pričanju moje babe Hristine, koja je rođena 1900. godine, svekar joj je rekao da je jabuka posađena 20 godina prije nego što se ona rodila. To znači da je jabuka posađena 1880. godine, za vrijeme kralja Milana Obrenovića, a tada se pravila željeznička pruga Beograd-Niš, koja prolazi u neposrednoj blizini kuće i voćnjaka sa jabukom," kaže Nebojša Antić. 

Očuvali stare sorte trešanja, krušaka i jabuka

Jabuka ilinjača rađa svake druge godine

Nebojša, koji je po struci ekonomista, prije 15 godina je došao na ideju na uredi kuću, dvorište i voćnjak.

"Počeo sam da se raspitujeme kod stručnjaka šta treba da uradim kako bih jabuku, koja je relikvija moje porodice, oživim jer dugo nije rađala. Prvo sam je razgušio, a zatim smo moj sin Zdravko i ja sproveli gradsku vodu do vrha brda u dvorištu sistemom kap po kap. Sve sadnice voća se polivaju po tom sistemu, a prije svega jabuka," kaže Nebojša. 

Zatim su ispitali tip zemljišta. Nosili su na analizu u beogradski Institut, kako bi provjerili šta to nedostaje zemlji, a čime je bogata.

"Analiza je pokazala da nedostaje fosfor, zato ga svake godine dodajemo. Iako je ova jabuka autohtone sorte, ja je prskam, zaštitim krečom i pružim svu potrebnu njegu. Zadnjih desetak godina rađa, pa tako i ove godine. Inače, jabuka ilinjača rađa svake druge godine. Plod je srednje veličine i vrlo je ukusan. Početkom augusta dozrije, a rađa od 50 do 100 kilograma jabuka," ističe ponosno Nebojša.

Stepenice do jabuke i mali vidikovac 

Nebojša kaže da je to sve uradio iz poštovanja prema svim precima. Neobična je i priča kako je voćnjak sa jabukom starom 139 godina dospio u vlasništvo porodice Antić.

"Baba Hristina Stamatović i njen suprug su prodali ovu zemlju, veličine 1,20 hektara mom pradjedi Aleksandru 1937. godine. Kasnije se njena bratanica (nećakinja, op.ur.) udala za mog oca tako da je poslije rata Hristina postala moja baba. Do 1937. godine ovdje je bila pojata i tu se čuvala stoka. Moj pradjeda Aleksandar je ovdje čuvao stoku i brinuo o voćnjaku i šljiviku. Babu Hristinu sam često dovodio ovdje dok je bila živa. Kada god je dolazila imala je želju da se popne do vrha dvorišta i pogleda jabuku jer je bila emotivno veoma vezana za nju," kaže Nebojša.

Nebojša je kroz voćnjak uredio i prilaz do jabuke koja se nalazi na vrhu veoma strmog dvorišta. Napravio je stepenice do jabuke i mali vidikovac odakle se pruža pogled na voćnjak i kuću. Namjerava da u spomen na pradedu Aleksandra Antića, koga su zvali Sanda, kuću nazove Sandina baština.

"Moj pradjeda Aleksandar je bio dobričina i često je dijelio voće ljudima iz sela. Poslije Prvog svjetskog rata je iz Budimpešte, gdje je bio kao vojnik zarobljen, došao pješice u Bukovče," ističe Nebojša.

Krušku čiji je vijek 100 godina ostavlja svojim pokoljenjima

Pored stoljetne jabuke, Nebojša, uz pomoć supruge Negice, u voćnjaku uzgaja još oko 40-ak stabala raznih voćaka, a čuva i pčele. 

"Gore na brdu imam mušmule i dunje, malo niže su šljive, kruške, jabuke, trešnje, višnje, kajsije i vinogradarska breskva. Imam i jedno stablo kruške oskoruše koje je meni izuzetno draga jer me asocira na jedno lijepo druženje. Ja sam ranije radio u rudniku u okolini Rtnja i moj prijatelj je imao krušku oskorušu. To je neka vrsta divlje kruške koja je prava rijetkost u ovim krajevima. Ta kruška ima izuzetan plod. Meni se to jako dopalo i riješio sam da kada se vratim u Jagodinu i svoje selo Bukovče, posadim stablo ove kruške kao sjećanje na mog velikog prijatelja Velju," priča Nebojša. 

Krušku je posadio prije 25 godina. Kasnije je saznao da ona počinje da rađa tek oko 15. godine, a da joj je životni vijek 100 godina.

"To stablo kruške sam ja ostavio svojim pokoljenjima, kao što su meni moji preci ostavili jabuku," ističe Nebojša Antić.

Kada god je pored jabuke stare 139 godina, osjeća da su pored njega i duhovi predaka i da zato, kako kaže, ima obavezu da sačuva tu porodičnu relikviju i preda je svojim nasljednicima.