Maslinarstvo u Ljubuškom doživljava ponovni procvat nakon višedecenijske pauze. O ovogodišnjem urodu, agrotehničkim uslovima i kvaliteti ljubuške masline smo razgovarali sa Davorom Vasiljem, savjetnikom za poljoprivredu u u lokalnoj samoupravi, koji je i sam maslinar.
Stanovnici sa područja Ljubuškog bavili su se maslinarstvom još u antičkim vremenima, da bi se interes za ovu kulturu počeo gubiti sredinom 19. stoljeća i u potpunosti nestao u prošlom stoljeću. Kao sjećanje na period maslinarstva u tom kraju je ostalo samo nekoliko stabala starih preko 200 godina.
Na sreću, mlađi naraštaji su odlučili da se ponovno okrenu ovom uzgoju, a od 2009. godine do danas, zasađeno je preko 65.000 stabala ove nadasve ljekovite biljke. U Ljubuškom se nalazi i jedino udruženje proizvođača masline u Bosni i Hercegovini "Udruga maslinara Ljubuški", te dvije moderne uljare za preradu ploda sa značajnim kapacitetom i kvalitetom procesa.
"Moja obitelj se bavi maslinarstvom tek nekih 10 godina. Imamo maslinik od 200-tinjak stabala i 14 sorti, od čega je 6 vodećih, starosti od 5-10 godina na oko 8.000 m² kultiviranog krševitog terena. Nalazi se na odličnoj poziciji u blizini poznatog slapa Kravica", otkriva nam maslinar, dipl. ing. poljoprivrede Davor Vasilj dodajući da je to obujam poslova koji uglavnom uspijevaju savladati vlastitim znanjem i radom uz pomoć šire obitelji i prijatelja, posebno u vrijeme berbe.
Davor je zaposlen u lokalnoj upravi na poslovima vezanim za poljoprivredu i ruralni razvoj te je kroz svoj posao stekao brojna znanja i iskustva ka unaprijeđenju poljoprivrede i planskom ruralnom razvoju. Jedan od tih projekata je i program kultiviranja krša i podizanja nasada mediteranskog voća i vinove loze, što ga je navelo da podigne vlastiti nasad, a kao najbolji izbor pokazala se maslina.
"Prije 11 godina obišao sam krševiti teren kojega mi je preporučio prijatelj i kolega agronom Ivan Pavlović na kojem su već dvojica maslinara krenuli u podizanje nasada. Riječ je povišenom položaju idealnom za ovu biljnu vrstu, okrenutom suncu na 100-tinjak metara nadmorske visine i 80 metara iznad rijeke, odgovarajućeg sastava tla sa udjelom skeleta oko 50 posto", priča 58-godišnji Vasilj pojasnivši da je na tom prostoru danas više maslinika sa ukupno 2.500 stabala. Ondje imaju i vodonatapni sustav kojega zajedno koriste i održavaju.
Sin, dvije kćerke i supruga su njegova najveća podrška i radna snaga, kako u masliniku, tako i u promociji i distribuciji proizvoda. Za sada proizvode samo vrhunsko ekstra djevičansko maslinovo ulje, čiji se visoki kvalitet redovno potvrđuje na lokalnim, regionalnim i svjetskim takmičenjima. Uz pomoć društvenih medija svo ulje prodaju i prije berbe, pa ne posjećuju sajmove, niti traže drugi vid plasmana.
Ova ulja iz Ljubuškog redovno premašuju propisane količine i sastav polifenolnih spojeva i mnoga mogu ponijeti markicu i naziv "zdravstveni proizvod".
Tokom pandemije se posebno primjetio rast potražnje za kvalitetnim domaćim maslinovim uljem, jer je iz straha za zdravlje proistekla želja i za zdravom ishranom.
"Zbog naših vrućih i suhih ljeta imamo samo sporadično prisustvo najznačajnijeg štetnika, maslinove muhe. Možemo reći da naša proizvodnja gotovo ekološka. Međutim, da bi se sve to tako dalje razvijalo, vrijeme je da se struka značajnije uključi u ovu oblast i da na vrijeme prepoznamo izazove koji dolaze. Trebaju nam novi nasadi na posebnim položajima, preporuka sorti, kvalitetan sadni materijal", navodi Davor.
Iako se radi o mladim nasadima koji se dobro održavaju, pretpostavlja da će ubrzo doći do problema u proizvodnji jer oni, kako postaju stariji, tako bivaju podložniji raznim štetnicima i bolestima, a stručne je radne snage sve manje, pogotovo kad je u pitanju rezidba, koja je najvažnija u ovom poslu. No ono što je na prvom mjestu neophodno napraviti je zaštita zemljopisnog porijekla kroz zaštićeno lokalno i regonalno područje uzgoja.
"Trebamo proglasiti zone ekološke i integrirane proizvodnje. Treba nam promocija, brendiranje na temelju potvrđenog visokog mineralnog i polifenolnog sadržaja ekstra djevičanskih maslinovih ulja. Sve to treba promovirati, brendirati i na taj način povećati vrijednost. Sva ova znanja treba institucionirati i kontinuirano prenositi na teren, da se greške svedu na minimum. Treba nam dobar program novčanih i drugih potpora za ove izazove", poručuje.
Svakako da su ovo principi koje treba slijediti i u ostalim poljoprivrednim kulturama za koje postoje izuzetne agroekološke mogućnosti i potražnja na tržištu, kao što su smokva, šipak, ostalo voće, vinova loza, povrće itd.
Vrlo važno je znati prepoznati pravo maslinovo ulje koje se proizvodi isključivo hladnim postupkom prešanja zdravih i tehnološko zrelih maslina, odmah nakon berbe.
Unutar toga imamo klasifikaciju na ekstra djevičansko, djevičansko, maslinovo ulje i lapante (nejestivo), a koja je napravljena na osnovi vrijednosti sadržaja slobodnih masnih kiselina, peroksidnog broja i organoleptičke ocjene panela stručno osposobljenih ocjenjivača.
"Osim ovih kemijskih parametara koji su propisani kao maksimalno dozvoljene vrijednosti od klase do klase, kvalitetno maslinovo ulje bi trebalo imati miris po svježem plodu, voću i po lišću ili tek pokošenoj travi, a okus bi trebao biti na zdrav i svjež plod masline uz prisutnu određenu gorčinu i pikantnost", otkriva Vasilj dodajući da upravo gorčina i pikantnost ukazuju na prisustvo polifenolnih spojeva koji imaju posebnu nutritivnu i zdravstvenu vrijednost. "Zato se kaže da je ekstradjevičansko prijatelj srca i želuca", kaže Davor.
Iako je za proizvođače prošla godina bila rekordna, porodica Vasilj je zadovoljna i ovogodišnjim prinosima, koji su za samo 15 posto manji u odnosu na prošlogodišnje. Uz to, suša je smanjila utjecaj štetnika i bolesti karakterističnih za vlažno vrijeme pa je izostala i potreba za zaštitnim sredstvima.
Fotoprilog
Tagovi
Autorica
