Butira - jedna od perspektivnijih sorti krušaka

Butira se najviše uzgaja na okućnicama i u voćnjacima vikendaša, kao sorta koja služi za oprašivanje Junske ljepotice, Santa Marije i Viljamovke. Većih zasada nema, najviše zbog toga što se od nje ne pravi kvalitetna rakija, za razliku od Viljamovke, Abate Fetela, Santa Marije, Pakamsa ili Trevuške. Dobra je za pripremu kompota, pekmeza, džemova.

Izbjegava mrazeve posljednjih godina

Najviše je zastupljena u mediteranskim zemljama. Plod je do 150 grama težine, sočnog mesa i slatko-kiselog ukusa. Najviše se koristi u svježem stanju jer je među prvim sortama krušaka koje dospijevaju na tržište. Kora je glatka, žućkasto-zelenkasta sa crvenim rumenilom na strani izloženoj suncu. Podsjeća na Santa Mariju koja dolazi za berbu poslije nje. U hladnjačama se čuva i do mjesec dana.

Stablo je srednje bujnosti, rano prorodi, ali postoji opasnost od alternativnog plodonošenja ako se voćka ne prihranjuje tokom vegetacije i u jesen. Dobro reaguje na ljetnju rezidbu. Iako ranije cvjeta i osjetljiva je na rane proljetne mrazeve, posljednjih godina, kada se mrazevi javljaju nešto kasnije, često rodi bolje od pojedinih sorata koje kasnije cvjetaju, poput Viljamovke i Santa Marije. Pupoljci su krupniji i šiljatiji. Butira dobro podnosi čađavu krastavost, a pošto ranije sazrijeva, rijetko je napada druga generacija savijača, odnosno crvljivost plodova.

Crvena Viljamovka: Lijepa na oko, a dobra u preradi

Postiže dobru otkupnu cijenu, nekada i preko 1 KM po kilogramu, a prednost joj je što u to vrijeme na tržištu nema mnogo voća u ponudi. Nema većih problema ni s lisnim ušima, grinjama i kruškinom buvom, što je čini perspektivnom sortom za uzgoj na našim područjima. Ako bi se neko odlučio da ima više stabala u zasadu, sigurno bi mogao profitirati od uzgoja ove sorte.

Dodajte agroklub.ba u omiljeni Google izvor