Crvena Viljamovka: Lijepa na oko, a dobra u preradi

Kruška Crvena Viljamovka nastala je od klasične Viljamovke, mutacijom pupoljka, ali nije mnogo zastupljena u zasadima. Malo je manje sočnosti u odnosu na žutu, standardnu. Međutim, više je otporna na bolesti.

U našim krajevima više služi kao ukras u voćnjacima jer potrošači nisu navikli na nju i teško da će se taj trend promijeniti.

Otporna sorta

Što se tiče otpornosti ona se najviše odnosi na čađavu krastavost plodova krušaka, Venturia pyrina. Na listovima se primjećuju smeđe mrlje, ali plodovi ostaju poprilično čisti, u odnosu na žutu viljamovku, pogotovo ako ne gube osnovnu boju, što može da doprinese boljoj prodaji na tržištu.

Dosta je otporna i na grinje, ali kao i žuta, podložna je napadu savijača, odnosno, crvljivosti plodova. Kao i kod svih sorti, plodovi se moraju dobro okupati jer, ako se dodiruju prostor između idealno je mjesto za ubušivanje larve savijača.

Meso ploda svijetlo-žute boje je, pa sve do bijele, ali je ipak sočno. Boja je tamno crvena do ljubičasta što je čini atraktivnom sortom. Sazrijeva krajem avgusta, nekoliko dana poslije žute, ali posljednjih godina, zbog klimatskih promjena do sazrijevanja dolazi već u prvoj polovini avgusta, naročito ako su proljeća bila topla. Dostiže i do 150 grama težine.

Dobra za preradu

Pokazuje solidnu otpornost na kasne proljećne mrazeve, stabla su srednje bujnosti, dobro reaguje na povijanje i vitko vreteno, kao uzgojni oblik. Sklona je rastu jakih prirasta u gornjem dijelu krošnje, a u donjem se dobro razgranjava što je olakšavajuća okolnost prilikom ljetnje rezidbe.

Šta se događa s plodom šljive, jabuke i kruške ako su ljetne temperature iznad prosjeka?

Što se tiče oprašivanja, oprašuju je sve sorte koje su dobre za oplodnju klasične viljamovke, dakle junska ljepotica, Fetelova, Santa Marija i Pakams. Od nje se mogu praviti i džemovi, sokovi, kao i rakija, odnosno, može se kombinovati sa žutom viljamovkom.