Borovnica: Najznačajnije bolesti i štetočine – kako ju zaštititi

Uzgoj borovnica u posljednje se vrijeme spominje kao kultura koja ima uzlazni trend u voćarstvu. U Evropi niču nove plantaže kojima se želi zadovoljiti sve veća potražnja za ovim vrlo zdravim voćem. 

Zbog općeg stanja na tržištu te cijena tradicionalnih voćarskih kultura, mnogi poljoprivrednici se odlučuju na uzgoj novih netradicionalnih kultura, prvenstveno zbog visoke cijene ploda. Osim toga, borovnica dobro podnosi visoke i niske temperature.

Potrošnja borovnice raste – Evropi će trebati 645 hiljada tona?

Pri uzgoju, borovnicu napadaju brojni štetni organizmi, od kojih su najznačajnije bolesti i štetočine. Od bolesti na borovnici se javljaju razna gljivična oboljenja, koja se mogu podijeliti u dvije skupine:

1. ona koja napadaju korijen i izdanke, kao što su trulež korijena (Phytophthora cinnamomi), rak izboja (Neofusicoccum sp.), pjegavost lišća (Septoria albopunctata) i
2. bolesti koje napadaju cvjetne, generativne organe te plodove: palež cvijeta i trulež bobica (Monilinia vaccinii-coymbosi), siva plijesan (Botrytis cinerea) i antraknoza (Colletotrichum gleosporioides).

Vlažna trulež, pjegavost lista i siva plijesan 

Od navedenih bolesti najveći problem predstavljaju: vlažna trulež korijena, pjegavost lista i siva plijesan. U vrijeme cvatnje borovnica je najosjetljivija na napad štetnih organizama. Pojavi vlažne truleži korijena pogoduju optimalne temperature od 20-32 °C. Radi se o gljivičnoj bolesti, čije se zoospore brže šire u tlima koja  zadržavaju vodu. Simptomi se vide u obliku venuća i sušenja grmova. U ranom stadiju zaraženi grmovi izgledaju iscrpljeni, a izboji prestaju rasti. Bolest uzrokuje polako propadanje grmova, ako je zahvaćen samo korijen ili naglo sušenje biljke, ako je zahvaćen i korjenov vrat. Zbog oštećenja korjena zaraženi grmovi lagano se čupaju iz tla.

Pjegavost lišća također je jedna od bolesti koja se pojavljuje. Dvije su najznačajnije vrste pjegavosti, koje se pojavljuju: gleosporijska i septorijska pjegavost lišća. Bolest se pojavljuje obično krajem juna u vidu crvenkastih pjega na licu lista (slika 2. u galeriji ispod teksta).  Svake godine pojavljuje se u manjem intenzitetu, a u slučaju jače zaraze može doći i do defolijacije ili opadanja lišća.

Osim prethodno navedenih česta je i pojava sive plijesni. Siva plijesan najbolje se uočava u vrijeme cvatnje u vidu paleži cvjetova, ali i truleži plodova. Cvjetovi izgledaju kao da su spaljeni i suše se. Palež nekada može zahvatiti  lišće i izboje biljaka. Razvoju bolesti pogoduje kišovito vrijeme, jutarnje rose, visoka vlažnost zraka te izmjena hladnih noći i toplih dana. Razvoj sive plijesni i mumifikacija cvjetova i plodova je manja u slabo bujnim nasadima, gdje je  osigurano strujanje zraka i gdje je provedena pravilna gnojidba dušikom.

Borovnica: Višegodišnja biljka, isplativa i nakon 50 godina uzgoja

Osim bolesti, štetočine također pričinjavaju problem u uzgoju borovnica. Najznačajnije štetočine su gusjenice mrazovca (Operophtera sp.) i dlakavi ružičar (Tropinota hirta). Gusjenice mrazovca početkom cvatnje zapredaju i uništavaju generativne organe. Ima jednu generaciju godišnje, a povećanju broja tog štetnika pogoduju vlažna ljeta te blage i vlažne jeseni.

Dlakavi ružičar nije tipična štetočina koja se nalazi u borovnicama, no skoro da ne postoji biljna vrsta koja cvijeta, a da je ne napada ta štetočina. Do masovnih pojava dolazi u godinama s visokim temperaturama i nedostatkom padavina. Minimalna temperatura za njegov let je 15 °C, a najaktivniji je između 10 i 16 sati. Štete čini odrasli insekt (slika 3. u galeriji ispod teksta) hraneći se cvjetovima i mladim listovima raznih biljnih vrsta, a zbog oštećenja prašnika i tučka biljka neće donijeti plod.  

U borbi protiv dlakovog ružičara najviše se koriste plave posude, koje se napune vodom i doda se manja količina deterdženta. Ta metoda pokazala se najdjelotvornijom (slika 4. u galeriji ispod teksta) 

Glodavci i ptice 

Borovnica zahtijeva laka i rastresita zemljišta, koja su idealna staništa za glodavce, koji kopanjem hodnika pregrizaju korijenje i rade dodatne štete na biljkama. Voluharice su jedan od najvećih problema u proizvodnji borovnica. Također rade značajnu štetu na mladom zasadu, jer se nastanjuju u najrahlijem zemljištu oko korijena, nagrizaju korijen i direktno uništavaju oko 20 % zasada te su indirektne šteta još veće, jer su preživjeli grmovi oštećeni i razvijaju se otežano.

Značajne štete na zrelim plodovima borovnica rade ptice te treba voditi račina o njihovom odbijanju iz nasada. Ptice u svega nekoliko dana mogu uništiti urod.  Za zaštitu od ptica koristi se nekoliko vrsta mreža: plastične, pamučne ili polietilenske. Na tržištu su dostupne i lagane akrilne mreže, kojima se grmovi izravno prekrivaju.  

Borovnica je relativno nova kultura u uzgoju na ovim prostorima. Iziskuje puno truda, rada i znanja, jer promjena klime omogućava štetnim organizmima da se prilagode nastalim uvjetima te se javljaju bolesti i štetočine, koji nisu tipični za njezin uzgoj. Ako se borovnici osiguraju svi potrebni uvjeti za rast te se pravovremeno zaštiti od navedenih štetnih organizama ta kultura može biti dohodovna i dugovječna.

Autorica: Andreja Vukalović Pofuk, dipl. ing. agr., Ministarstvo poljoprivrede RH

Izvor: www.savjetodavna.hr