17 stvari za znati prije podizanja voćnjaka

Kako se približava novembar i početak prodaje sadnica voća tako sve intenzivnije primam pozive u vezi sa podizanjem voćnjaka. Počevši od kupovine sadnica, kemijske analize zemljišta, gnojidbe, razmaka i ostalog. S velikom vjerovatnoćom da ću nešto bitno izostaviti, pobrojat ću samo najvažnije kritične točke u tom poslu.

1. Mislite na vrijeme
Podizanje voćnjaka zahtjeva pripreme više godina. O svim segmetima treba dobro razmisliti jer ne kaže se za džaba - greške napravljenje pri podizanju voćnjaka teško se ili nikada ne ispravljaju.

2. Da li podižete profesionalni ili amaterski voćnjak?
Za one koji profesionalno misle da se bave voćarstvom posvetili smo nastavak teksta. Kada se radi o malim porodičnim voćnjacima, prednost treba dati vrstama i sortama koje zahtjevaju reduciranu kemijsku zaštitu.

3. Da li koristiti usluge projektanta profesionalca ili se osloniti na sopstvene snage?
Sve je češći slučaj da voćari koriste usluge inženjera u rasadnicima koji su im prodali sadnice. To može da bude mač sa dvije oštrice. Da ne dobijete pravovremenu i potpunu informaciju. Pitanje je da li će ta osoba uvijek imati vremena za Vas. Možda je rješenje potpisati ugovor o konzultanskim uslugama. Savjete možete dobiti u u savjetodavnim stručnim službama - bilo privatnim ili državnim. Na kraju postoji obimna stručna literatura koju možete konzultirati prilikom svake pojedinačne operacije.

4. Kuda sa plodovima?
Možda bi prije podizanja voćnjaka trebalo sebi postaviti pitanje - šta ću sa plodovima kada stabla stupe u plodonošenje? Da li ću ih prerađivati, iznositi na pijacu ili prodavati veletrgovcima i nakupcima? Od odgovora na ova pitanja mnogo toga zavisi.

5. Izbor položaja voćnjaka
Svaka voćna vrsta ima svoje specifičnosti. Nadmorska visina, geografska širina, ekspozicija, nagib terena. Od ovih parametara zavisi da li će voćke dobijati više ili manje svjetlosti i toplote. Kada će započinjati i završavati vegetaciju (uz karakteristike zemljišta). Voću generalno odgovaraju nagnuti položaji da se voda ne bi zadržavala u depresijama i tako gušila korijen pa i cijelu biljku. Generalno, zbog mogućnosti izmrzavanja predlaže se podizanja voćnjaka na visine iznad 150m, a kao idealna nadmorska visina se navodi 400-500m. Ovo sve treba uzeti sa rezervom. Za voćnjak treba birati osunčane i položaje skrivene od direktnog udara vjetra. Dobar pokazatelj izbora mjesta je i blizina dugovječnih, a još rodnih voćnjaka.

6. Tip zemljišta
Voću uglavnom odgovaraju slabo kisela, dobro propusna zemljišta. Odstupanja od toga mogu biti od odlučujuće važnosti za neke voćne vrste (kloroza breskve i kruške kalemljene na dunji na alkalnim zemljištima).

7. Niz organizacionih pitanja
Trebalo bi razmisliti i o tome koliko će voćnjak biti udaljen od ekonomskog dvorišta, o rasporedu puteva u voćnjaku, obezbjeđivanju radne snage za berbu

8. Kupovina sadnica
Kada odluče koju voćnu vrstu i koju sortu (sorte) će saditi voćari bi trebalo da godinu dana unaprijed potpišu ugovor sa renomiranim rasadnikom o proizvodnji vrhunskih, bezvirusnih sadnica voća. Dobra poslovna praksa je da se tom prilikom plati trećina krajnje cijene. Ovo je dobro iz dva razloga. Voćar je sebi obezbijedio dobar sadni materijal a rasadničar ima plasman za svoju proizvodnju.

9. Uzgoj biljaka za “zeleno gnojenje”
Voćnjake ne bi trebalo podizati na krčevinama starih zasada ili šuma. Takođe, bilo bi dobro da se nekoliko godina pred sadnju gaje biljke koje stvaraju znatnu organsku materiju čijim bi se zaoravanjem podigao njen sadržaj u zemljištu. Prednost treba dati leguminoznim biljkama koje će obogatiti zemljište hranjivim materijama u roku od nekoliko godina, pa tek onda podizati voćnjak. U tom periodu će se u zemljištu smanjiti i sadržaj patogena koji napadaju korijenov sistem voćaka.

10. Krčenje šiblja - rezervoara patogena
U blizini voćnjaka treba iskrčiti šiblje i divlje forme voća koje može biti zaraženo virusima i drugim patogenima i bolestima.

11. Kemijska analiza i meliorativna gnojidba
Na nekoliko mjeseci pred sadnju potrbeno je da voćari urade kemijsku analizu zemljišta na kome će podići voćnjak. Na osnovu nje, uz konsultacije sa stručnjacima, potrebno je uraditi i meliorativnu gnojidbu. Kemijska analiza trebalo bi da pokaže sadržaj pojedinih prije svega makroelemenata i kalcijum karbonata. Pri meliorativnoj gnojidbi u u zemljište se unose velike količine mineralnih i organskih gnojiva, pošto bi voćke na tom mjestu trebalo da ostanu od 15 do 50, pa i više godina u zavisnosti od voćne vrste. Ovu gnojidbu trebalo bi da prati duboko oranje, sa podrivanjem, koje omogućava da se zemljište dobro razrahli i tako doprinese što lakšem rastu korijena voćaka.

12. Razmjeravanje, obilježavanje mjesta za sadnju, kao i odnos glavnih i sorti oprašivača
Nakon meliorativne gnojidbe i slijeganja zemljišta potrebno je poravnati teren. Tada je potrebno razmjeriti parcelu, odrediti pravac redova, (najčešće pravac sjever-jug) i obilježiti mjesta za sadnju. Trebalo bi razmišljati i o odnosu glavne sorte i oprašivača. Jabučaste voćne vrste su samobesplodne, pa im treba odabrati odgovarajuće sorte oprašivače. Koštičave voćne vrste su u najvećem broju slučajeva, a posebno novi sortiment - samooplodne. Ipak, istraživanja pokazuju da se u šljivicima npr., u kojima se nalaze pored osnovne još dvije sorte prinosi povećavaju i do 20%. Razmjeravanje se može uraditi i uz pomoć GPS-uređaja i softvera za projektovanje prilikom naručivanja sadnica od rasadnika u predhodnoj godini.

U ovom tekstu se nećemo baviti postavljanjem stubova i žice, protivgradnih mreža kao i bušenje bunara i postavljanja sistema za navodnjavanje kap po kap. To iziskuje jedan poseban članak. Trebalo bi obratiti pažnju na rastojanje između krajnjih redova i granica parcele kako bi se nesmetano moglo prolaziti mehanizacijom.

13. Ograđivanje parcele
Mlade voćke su idealna poslastica za glodare, naročito zečeve. U slučaju njihovog kalamiteta mogu za nekoliko dana čitave mlade voćnjake oglodati. Voćke mogu da se zaštite pojedinačno ili bi zasad trebalo ograditi. Ograda bi trebalo da je najmanje 50 cm odmaknuta od kraja parcele.

14. Vrijeme sadnje
Saditi se može u jesen, tokom zime ili ranog proljeća. Važno je da se ne sadi u smrznutu i previše vlažnu zemlju. Kasna proljetna sadnja se ne preporučuje.

15. Kopanje jamića za sadnju
Jamići se kopaju na mjestu gde su postavljeni markeri prilikom razmjeravanja. Zemlja sa vrha jamića se stavlja na jednu stranu, a sa dna na drugu. Nakon sadnje se vraća obrnutim redom.

16. Priprema sadnica za sadnju
Sadnica za sadnju pripremaju se u danu sadnje. Prvo se pregledaju. Sve oštećene i nekvalitetne se odbacuju. Samo vrhunska sadnica se mora posaditi. Na zdravim sadnicama se skrate osnovne žile. Na pokidanim žilama obnavljaju se presjeci do mjesta koje nije oštećeno. Presjeci moraju biti pravi, jer što je rana veća sporije zarasta.

17. Sadnja
Sadi se na istoj dubini na kojoj je sadnica bila u rastilu. Jedan radnik stavlja sadnicu u centar jamića i provjerava da li je u istom pravcu sa posađenim sadnicama. Drugi radnik preko korijena sadnice nabacuje zemlju. Lakim drmanjem sadnice omogućava se bolje popunjavanje prostora između žila. Zemlja se lagano gazi da bi se istisnuo zrak i što bolje uspostavio kontakt izmedu zemljišta i žila. U slojevima se dodaje nova zemlja i vrši njeno gaženje. Ako se sadi u proljeće sadnicu bi trebalo zaliti sa 10 litara vode. U zavisnosti od meliorativne gnojidbe na vrh se doda NPK gnojivo i stajnjak pa se prekriju rastresitom zemljom. Ovim je sadnja završena.

Nije za utjehu, ali u procesu podizanja voćnjaka, gotovo po pravilu se pojavljuju novi i novi problemi koje treba prevazići. To nikako ne bi trebala da bude prepreka za podizanje novog zasada voća.

Foto: Pixabay