Kako saditi vinovu lozu hidroburom?

Sadnja loznih kalemova pomoću hidrobura je u novije vrijeme ušlo u široku vinogradarsku praksu. Učinak radnika je mnogo veći, odnosno isti broj radnika za isto vrijeme posadi mnogo veću površinu zemljišta pomoću vodene bušilice, nego ručno - ašovom. Sa dvije, za jedan dan, može se posaditi dva hektara vinograda. Dakle, taj posao će ovim načinom sadnje obaviti sedam ljudi, dok je kod starinske sadnje za to bilo potrebno 20 - 30 ljudi i to bi trajalo dva do tri dana.

Hidrobur je metalna cijev dužine 80 do 100 cm, prečnika sedam do osam cm koja je na jednom (gornjem) kraju spojena sa upravno postavljenim rukohvatom, koji je, takođe od metalne cijevi. Na drugom kraju cijevi navučen je i tijesno priljubljen (zavaren) perforirani metalni konus sa mlaznicama za vodu. Jedan krak rukohvata je zatvoren, a na drugom je ugrađen uređaj za spajanje putem crijeva sa dovodom vode pod pritiskom. To će reći da je vodena sadiljka putem armiranog crijeva povezana sa atomizerom.

Na vršnom dijelu cijevi (ispod rukohvata) nalazi se ventil za otvaranje sa ručicom za regulisanje protoka vode. Na sredini cijevi nalazi se pokretni prsten sa uzengijom, koji direktno određuje dubinu sadnje. Korenov sistem kalema pri sadnji hidroburom mora se skratiti na oko tri centimetra.

Šta se sve razlikuje prilikom ovakvog načina sadnje

Priprema zemljišta i obilježavanje sadnih mjesta za ovaj način sađenja je identično onom pri sađenju u jamiće. Razlika je u skraćivanju korjenova kalema koje je veće kod sadnje hidroburom. Korjenovi se moraju jače skratiti, na tri do maksimalno pet centimetra. Razlika je najveća u produktivnosti rada koja se ovim postupkom, u odnosu na sadnju u jamiće, povećava sedam do osam puta, a najveći nedostatak je što je ograničena mogućnost đubrenja pri sadnji.

Pri ovome treba voditi računa pri izvođenju đubrenja zemljišta. Sadnja se može obaviti parafinisanim i neparafinisanim kalemovima. Osnovna tehničko-tehnološka obilježja sadnje loze po ovom postupku su: pored oznake sadnog mjesta hidroburom se napravi dovoljno duboka rupa od pritiska vode.

Pritisak vode u bušilici treba da je pet do sedam bara. U vodu može biti dodato dobro rastvoreno mineralno đubrivo, ali ne više od 80 do 100 g hranljivih materija NPK u 1.000 litara vode. U rupu napravljenu hidroburom koja je manje-više ispunjena muljem pobada se kalem - najprije dublje, a zatim izvuče na visinu da spojno mjesto bude u nivou površine zemljišta. Metalnom sadiljkom (sondom) se na odstojanju šest do osam centimetra od kalema naprave dva do tri uboda dubine 35 do 40 cm i sadiljka se svaki put potisne u pravcu kalema. Motikom se prostor oko posađenog kalema zaspe trošnom zemljom.

Dalji postupak je identičan sa sađenjem u jamiće. Prave se humke (kod neparafinisanih kalemova) ili se postavljaju plastične cijevi kod parafinisanih kalemova. Obično se za jedan turboatomizer postavlja po dva hidrobura. U zavisnosti od stanja zemljišne vlažnosti i obučenosti radnika, potrošnja vode po jednom sadnom mjestu kreće se do 10 litara.