Zašto je važna so u hranilištima za divljač?

So je nezamjenjiv mineral u ishrani svih vrsta divljači. Količina soli je mala u hranjivima biljnog porijekla, pa iz tog razloga herbivore (biljojedi, op.a.) imaju veće potrebe za ovom materijom u odnosu na, na primjer, zvijeri. Navodi to u svom tekstu Darko Jovanić, za Savez lovaca RS, istakavši kako naročito veliki afinitet prema slanom okusu imaju preživari, u manjoj mjeri mrki medvjedi, pa se praktikuje njeno izlaganje u hranilištima ili na drugim mjestima u lovištu gdje se divljač često kreće, odmara i zadržava.

Mnoge biljke, kojima se divljač hrani, bogate su kalcijumom, ali siromašne hlorom i natrijumom. Zato divljač, prije svega preživarska, stalno pati od nedostatka soli. A ona, kako ističe, predstavlja jedan od najvažnijih sastojaka u ishrani jer natrijum putem osmoze obezbjeđuje razmjenu materija kroz ćelijske organe divljači. Osim toga, neophodna koncentracija soli u krvi divljači odbija parazite.

Solila

U određenim periodima godine, kao na primjer pri izgradnji rogovlja, mijenjanja dlake ili početka ranoproljetnog prelaska sa suhe hrane na novopristiglu zelenu, naglo raste potreba za solju kod divljači. Ona se najčešće obezbjeđuje u kamenom ili briketiranom obliku, a životinje se snabdijevaju lizanjem. Doziranje soli namijenjene divljači u lovištima obavlja se putem solišta. Računa se da jedno treba postavljati na 25 hektara lovne površine. Praksa je, napominje Jovanić, pokazala da su najbolja solišta snabdjevena kamenom solju.

So se može postavljati u izdubljenom, šupljem panju, ali i izrađenim sandučićima ukopanim u zemlju, ali i u rašljama ili rascijepljenom stablu što je također pogodno. Visina ovakvog solišta za srneću divljač iznosi 1,20 metara. Otopljena so uz pomoć kiše se sliva niz stablo, a divljač je liže sa svih strana stabla.

Stočna so se smatra i začinom jer blagotvorno djeluje na lučenje pljuvačke i enzima dijastaze. 

Važnost soli ogromna

Ako deficit soli potraje duže, životinje postepeno ispoljavaju znakove bolesti. Srneća divljač postaje mršavija. Životinje koje dobijaju dovoljno ovog minerala imaju dobar apetit, rado jedu hranu, bolje iskorištavaju hranjive materije i sastojke hrane, daju više mlijeka, podmladak brže raste, povećava se plodnost, smanjuje se broj nedovoljno živahnog i za život sposobnog podmlatka (vitalni), povećava se otpornost životinja, naročito podmlatka na infektivne bolesti, divljač formira kvalitetnije rogove.

Zimi životinje često ližu so na putevima, obratiti pažnju da ne dođe do problema

Stočna so je odgovarajući izvor natrijuma i hlora za životinje. Pojavljuje se u kamenom i briketiranom obliku. Odnos potreba natrijuma i hlora kod odraslih životinja je 1:1,5 , a odnos natrijuma i hlora u natrijum-hloridu (stočnoj soli) je 1:1,54. Zato je ona idealan dodatak hrani za životinje. Potrebe životinja za natrijum-hloridom su od 0,3% do 0,5% od obroka.

Ukoliko se životinjama daje briketirana stočna so da je ližu po volji, ne postoji opasnost od trovanja jer one lizanjem unose samo onu količinu koja je potrebna za podmirenje njihovih potreba. Praksa je u lovištima pokazala da je srnećoj divljači po grlu godišnje potrebno oko kilogram soli.

Pogrešno je soliti hranu za divljač, naročito lošeg kvaliteta, kako bi se životinje potakle da je konzumiraju. Time se, navodi ovaj stručnjak, organizam životinja dodatno opterećuje i povećavaju potrebe za vodom, koja može biti deficitarna u nekim tipovima lovišta. Daleko je bolje so ponuditi odvojeno, a životinje će konzumirati samo potrebnu količinu. Osim pored hranilišta, solišta treba postavljati i u blizini prirodnih (ili formiranih) ispasišta za srne, kao i drugih mjesta gdje se divljač iz određenih razloga češće zadržava. Jedan od jednostavnih, ali efikasnijih načina obezbjeđenja soli jeste pomoću plastičnih flaša s odsječenim dnom, koje se pune solju i postavljaju na drveće okrenute grlićem na dole.